Knjiga koja istinito i dokumentovano govori o jednom od najmračnijih perioda novije crnogorske i jugoslovenske istorije, a koji nastupa raskidom Staljina i Tita 1948. godine, „Informbiro u Crnoj Gori” publiciste Dragana Radevića predstavljena je u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. O knjizi su govorili mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, dr Momir Bulatović i Budimir Dubak, a publici se obratio i autor. Veče je umješno vodio protojerej mr Predrag Šćepanović, naglašavajući da ovo nije samo knjiga boli i patnje, već na prvom mjestu istorijske istine i dokumentovanih fakata.
O knjizi, koja opisuje vrijeme od 1948. godine, pa do 1986. godine kada je napokon zatvoren Goli otok, najprije je govorio Dubak, ispred izdavača Književne zadruge Srpskog nacionalnog savjeta, ističući dokumentarnost ovog djela.
– Prilikom čitanja ovog potresnog štiva stiče se utisak da je Radević objelodanio činjenice gotovo sasvim poznate, koje su u ovoj knjizi dobile samo potvrdu istine koja već u narodu ima status usmenog predanja o mračnim stranama Titove tiranije – rekao je Dubak, dodajući da se može čitati kao nastavak prethodne Radevićeve knjige „Bratoubilački rat u Crnoj Gori 1941-1945”. Jer, dodao je Dubak, oni koji su počinili zločine nad svojim narodom u ratu, u miru su nastavili svoj obračun sa svojim ratnim i partijskim drugovima i njihovim nedužnim porodicama.
Knjiga opisuje vrijeme, koje je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije ocijenio kao nastavak bratoublačkog rata, koji nije svojstven Crnogorcima samo u najnovijim vremenima. No, ono što je kao dijete zapamtio u vrijeme Informbiroa jeste strah koji su usadili u anrod nosioci političkih odluka i odluka o životu i smrti. Bratoubilaštvo iz 1948. godine, za razliku od onog iz Drugog svjetskog rata više nije bilo ideološko, već je bilo pitanje podjele moći i vlasti, uspostavljanja novog boga – Tita, umjesto njegovog učitelja Staljina. Zapitao se mitropolit Amfilohije otkud se izrodila ta mržnja među dojučerašnjim saborcima.
– Otuda što je mržnja u biti, u samom korijenu ideologije koju su oni prihvatili. To je osnovna komponenta te ideologije – kazao je arhiepiskop cetinjski Amfilohije. Mitropolit je istakao i da komunizam u svojoj suštini baštini veliku ideju hrišćanstva, ali, da su načini i metode kojima je pokušao da se ustoliči bile antihumane, često zločinačke, „utemeljene na bogoubistvu i bratoubistvu”.
Mitropolit se osvrnuo i na činjenicu da se sadašnji čelnici Crne Gore nazivaju neokomunistima, odnosno da se mogu smatrati stoprocentno nasljednicima titoističke – staljinističke ideologije. No, za razliku od svojih prethodnika koji su vjerovali u ideju komunizma, kako se moglo razumjeti iz mitropolitovog izlaganja, jeste da se brinu samo sa svoj stomak. To je, pak, dodao je on, ujedno i kredo kojim se često rukovodi Zapad, koji se sada propagira kao jedini ispravni zacrtasni cilj.
Bivši crnogorski predsjednik, dr Bulatović kazao je da želi da njegova riječ povodom ove knjige njegovog prijatelja Radevića bude stidna riječ.
- Napravili smo ogromno zlo. Prosto je nevjerovatno da smo tako nešto uradili. Kada pročitamo knjigu Dragana Radevića, kada vidimo te dokumente, onda ne možemo drugo nego da shvatimo da je to zlo u nama. Nama se 1948. desilo da ispliva zlo. I desilo se to pod nekim visokim ciljevima, pod nekim čudima. A to zlo, shvatio sam to zahvaljujući dokumentima iz knjige i iz mojih druženja s Draganom Radevićem, postoji i danas. I vjerujte mi, ima ga. Negdje je malo prikrivenio, ali može da bukne – kazao je Bulatović.
Dodao je i da ljudi često ne žele da vide kada zlo nadolazi, i da se i ovo što se danas događa u Crnoj Gori moglo ne samo naslutiti već i vidjeti.
Na kraju promocije prisutnima se obratio autor knjige Dragan Radević, koji je istakao da knjigu nije napisao da bi se neko oklevetao već da bi se saznala strašna, monstruozna istina o zločinima ne samo na Golom otoku.
– U ovoj knjizi sam pokušao da rasvijetlim, prije svega, crnogorski komunistički raskol, dio strahota i patnji, po informbiroovskim stratištima širom Crne Gore i na Golom otoku – rekao je Radević.
Podsjetio je, između ostalog, i na ulogu Milovana Đilasa i Sava Joksimovića, koji su bili najdosljedniji egzekutori sistema Informbiroa, kao i na broj primjera žrtava, koje su i nakon iskustva Golog otoka o njemu morali da ćute do kraja života.
Ž.J.

Bolje podići spomenik Musoliniju nego Brozu

Mitropolit Amfilohije je prokomentarisao kao strašnu i nedavnu inicijativu da se u Podgorici podigne spomenik Josipu Brozu Titu.
- Do 1986. godine funkcionisao je Goli otok, šest godina poslije smrti Josipa Broza. Toliko je utjerao strah u kosti. I sada žele da mu podižu spomenik u Podgorici. Mislim da bi ga bolje bilo podići izdajniku Judi Iskariotskom, ili, čak, evo da pomenem i Musoliniju. Mirne duše. Jer, manje je Musolini učinio i ostavio zla u Crnoj Gori od Tita. To je kristalno jasno. Zato, ko hoće da podigne spomenik neka ga podigne Musoliniju, a ne Brozu po čijem su zahtjevu saveznici bombardovali i uništili 80 posto Podgoricu i pobili toliko žena i djece, a stid i sram Njegoševe Crne Gore bio je što je ovaj grad od 1946. godine do nedavno nosio ime tog zlikovca. Pa ti isti su podigli i spomenik vojvodi Mirku Petroviću, značajnoj ličnosti, ali se njegov zločin u Kučima nikako ne može opravdati. Nije mjesto ni njegovom spomeniku, a još manje ovom velikom trovaču i ubici – rekao je mitropolit Amfilohije.