Slikarka Katarina Švabić izložbom „Strujanja” u galeriji „Koncept art spejs” vraća se pred publiku glavnog grada godinu dana nakon prethodne izložbe,koju je takođe imala u ovom izlagačkom prostoru.
– Ovo su moji eksperimenti na temu čisto likovnih elemenata, kako se oni fuzionišu, grupišu, sa motivom nevidljivih stvari poput vjetra, energije... Interesovali su me ritmovi koji izlaze iz nas, koji su svaki put različiti, i kreiraju neke lijepe i čudne strukture – kaže ona.
Ovo slikanje ritmova čisto je apstraktno, ali donekle, kaže slikarka, ima i asocijativni karakter.
– U stvari riječ je o apstraktnom ekspresionizmu – precizira umjentica.
„Strujanja” čine platna iz ciklusa kome pripada i rad koji joj je donio godišnju nagradu Udruženja likovnih umjetika Crne Gore „Milunović, Stijović, Lubarda”. Kako je tada primjetila, veoma joj je bilo značajno što je žiri prepoznao njenu neprestanu želju i potrebu za promjenom u domenu likovnog izraza.
– Da budem iskrena, čovjek najbolje zna, sam sa sobom, da li je na pravom putu, da li je iskren prema sebi, da li je uložio maksimum. Ali, svakako, kad neko prepozna promjenu i proces koji do nje dovodi onda jeste to podrška, vjetar u leđa, znak da se trud prepoznaje i da se nekom, možda, to i dopada – kaže Karatina Švabić.
Želju za promjenom ona oduvjek ima, kaže. Smatra da se sve razvija, odnos prema slikarstvu, životu, sva filozofija koju učimo, koju živimo nas mijenja.
– Ovo slikarstvo nije ništa drugo nego iskren odgovor na to šta se dešava. U likovnom smislu možda ovo nije dobro jer ne mogu da budem prepoznatljiva po nekom stalnom motivu koji galeristi i tržište zahtijevaju od umjetnika. Ali, isti motiv vam zatvara prostor za eksperiment i istraživanja, koja su za mene suština umjetnosti, suština slikarstva – da ispitam sve dok radim... To je možda stvaralački duh, koji je možda prisutan kod mene i zbog studenata, jer predajem na fakultetu. Ali, meni je slikarstvo kao sport, kao osvajanje novih prostora, još neistraženih. U tom smislu ja sam potpuno otvorena, tako da nisam sigurna da mi sljedeći ciklus bude hiper realizam Nemam pravac niti želim da se odredim, volim da se igram kao dijete, istražujem, ispitujem – objašnjava umjetnica i kaže da sa „Strujanjima” nije završila, te da planira da krene u pravcu istraživanja forme slike, jer, kako kaže, malo su dosadne forme poput kvadrata li pravougaonika.
Želje su jedno, a stvarnost druge, jer, kako ističe ona, ovakav pristup i istraživanje forme slike zahtjeva atelje malo veći i vrijeme.
Katarina Švabić nije iznevjerila sebe u motivskom smislu ni u ovom ciklusu, i, kaže da joj je i dalje priroda tačka od koje polazi.
– Vezujem se za ritmove, koji su vrlo slično pulsevima ili strujanjima koje imamo u vodi, vjetru. Ja kao umjetnik svaki put proizvedem neki drugi ritam. I moj odnos sa alatom, sa četkom, sa kompozicijom slike, za mene ima određeni ritam. To je veoma prijatna igra. Planiram da krenem korak dalje sa ovim ciklusom – kazala je ona.
Svaki prostor za izložbu je značajan, čak i onaj u kome se može izložiti samo jedna slika. Zato cijeni i rado se vraća galeriji „Koncept art spejs”.
– Čak ako je prostor i za jednu sliku, autentičan je, a tada slika dobija na vrijednosti. Prostori su jednako važni kao i slikarstvo koje se u njima pokazuje. Važan je naš odnos, način na koji tretiramo sliku, i kako je ta slika postavljena prema publici – ističe Katarina Švabić i naglašava da za razliku od klasičnih galerijskih prostora koji omogućavaju samo prolaženje pored slike, galerije poput „Koncept art spejsa” omogućavaju vrijeme, sa njeno slikarstvo je, kako kaže sporo slikarstvo, i ono traži da zastanete i udubite se.S.Ć.
)){kind=small}
