Studija jednog od najpoznatijih disidenata i mislilaca Milovana Đilasa „Njegoš” može se kupiti na kioscima širom Crne Gore samo uz dnevne novine „Dan”, po cijeni od 10 eura.
Kratka poglavlja, kratki eseji, katkada kratke priče, a cijela knjiga je zapravo sastavljena od takvih priča, opisuju, ili crnogorsko podneblje, ljude čija posebnost i izuzetnost nama danas djeluje gotovo karikaturalno, tu su priče o beskrajnim nedaćama Crne Gore, ali najuvjerljivije su priče o slobodi, o kojoj Đilas piše iz zatvora iz Sremske Mitrovice, priče o vlasti, o kojoj on mnogo zna, priče o religiji koju je na svoj način doživljavao, ali sve su one ovdje da bi pomogle da ispričaju one glavne priče o Njegoševim pjesničkim dometima, o Njegoševoj filozofiji, o Njegoševoj etici, ističe književnik Radomir Uljarević.
Ova knjiga je, bilježi on, pisana u Sremskoj Mitrovici, i zatvorski ambijent je možda i najprirodniji ambijent za razgovor sa najvećim slobodarom kakav je bio Njegoš. Uostalom, autor na kraju knjige i navodi gdje je ona pisana, smatrajući svakako tu činjenicu važnim podatkom za čitaoca.
– Njegoš je otvoren za živi razgovor samo što je malo sagovornika. Đilas je odista sagovornik koji će vas zadiviti razumijevanjem Njegoša i rekonstruisanjem Njegoševa duhovnog i realnog života. Đilas je očigledno imao Njegoša kao veliku utjehu. U Njegošu nije teško naći utjehu. Njegoš može biti velika utjeha samo velikim duhovima. Đilas je u jednom trenutku dobrovoljno i samosvjesno, umjesto mača, uzeo svoj krst, i iznio ga do kraja. Đilas je, našavši se na tom vrhu na koji ga je izdiglo uniženje kome je izložen, na vrhovima očaja, na tom vidikovcu sa kojega vidi i dublje, i dalje, i bliže, a on je gledao široko otvorenih očiju, zagledan u Njegoša, i senzacije koje nam on donosi iz tog susreta s Njegošem, iz tog zatvorskog, ćelijskog druženja s Njegošem su više nego uzbudljive – navodi Uljarević.
Ipak, iako se Đilas bavi Njegošem, njegovim djelom, njegovim idejama, još uvijek ne postoji distanca da bi se mogao čitati Đilasov tekst bez opterećenja njegovom ličnošću i poznatim kontroverzama, tako da ova knjiga o Njegošu, htjeli - ne htjeli, opterećena svim onim kontroverzama koje su inače vezane za ime autora knjige, i to je jedna ozbiljna smetnja u čitanju Đilasa.
– Kako to Đilas zapaža Njegoša nisu naročito zanimali ljudi, nego principi, kod njega su u pitanju drame ideja, rjeđe ljudskih bića, to je ostrašćenost sukoba ideja, principa, mitova. U mnogim elementima, na mnogim mjestima ova knjiga djeluje krajnje potresno, kao što potresno djeluje Njegošev jezik i Njegoševa ispovijed, koja svjedoči kako Njegoš duboko uviđa svu tragičnost ljudskog bivstvovanja. Đilasov jezik je zanimljiv, prepun arhaizama koji nam pomažu da razumijemo atmosferu koju on dočarava upravo uz pomoć tog jezika. Od Đilasa valja učiti kako se koristiti jezikom, on je učio od Njegoša, i brinući o Njegošu on je i sam uređivao svoj jezik koji je osebujan, bogat i okrenut prema narodnom govoru s jedne, a s druge strane tu je kompletan moderni, filosofski vokabular bez koga nije moguće izraziti određene ideje. Način na koji nas Đilas uvodi u Njegošev svijet je inteligentan, neočekivan, neobičan, svakako drugačiji od svih načina onih koji su obavezno ili neobavezno prije Đilasa čitali Njegoša – zaključuje on.
A.Ć.