Albanska glumica Ema Andrea svoje prvo učešće na nedavno održanom FIAT-u krunisala je nagradom za najbolju žensku ulogu. Ova glumica iz Tirane priznata je u svojoj zemlji, a poslenici dramske umjetnosti u Srbiji zabilježili su da je prije nekoliko godina nagrađena kao najbolja glumica i na BITEF-u u Beogradu za ulogu u srpsko-albanskoj predstavi „Patriotic Hypermarket”, koju je produciorao Bitef teatar.
Nakon što smo se prisjetili da je i prije osam godina, tokom prvog i dosad jedinog gostovanja u Crnoj Gori dala intervju za „Dan” Andrea ističe da je komad „Majka i dijete” (M.A.M. Fondation of Contemporary Art”) njena druga saradnja sa bosansko-hercegovačkim režiserom Dinom Mustafićem, za kojeg kaže da je izuzetan kreator pozorišne igre.
Kako je rekla za „Dan” prosto je oduševljena pozivom da učestvuje na FIAT-u, jer sa velikim žarom učestvuje u svakom avangardnom pozorišnom projektu, kojih ima malo u njenoj zemlji.
– Ovu nagradu smatram jednom od najznačajnijih u mojoj karijeri, jer ja strašno volim alternativni teatar, koji je u mojoj zemlji rijetka pojava, jer ili ga se plaše, ili ga ignorišu. To nije lak žanr, pa ga moje iskusne kolege zaobilaze. Jedina svijetla tačka su mladi glumci koji u ovoj vrsti pozorišta vide mogućnost da rade i budu stalno na sceni, a ne da životare u čekanju angažmana. Ova nagrad me čini veoma ponosnom – zaključila je ona.
Na naše pitanje kako je moguće da ona već drugi put sarađuje u nekom zajedničkom projektu sa kolegama sa tla bivše Jugoslavije, kada je to gotovo nemoguća misija, Ema Andrea napominje da je uvijek raspoložena za takve projekte koliko god bili nemogući.
– Uvijek se nadam ovakvim projektima. Ovo je komad koji smo radili sa rediteljem iz BiH, scenaristom iz Hrvatske, a ima u biografiji i saradnju sa kolegama iz Beograda. To je za kulturu na ovim prostorima od neprocjenjivog značaja. Za mene lično to je prilika da pokažem što širem krigu ljudi svoj talenat i rad – objašnjava ona.
Glumica koja nema dlake na jeziku kad je u pitanju kritika kulturnih prilika u njenoj zemlji, i koja često sarađuje sa teatrima u Italiji, ne misli da je korak nazad u odnosu na kolege iz ostatka Evrope to što je sa Balkana. Smatra da ljudi sa Balkana imaju ogromni potencijal za sve.
– Mislim da smo veoma različiti od ostalih Evropljana, i to zbog strasti, kontradiktornosti koju naprosto nosimo u venama, našeg mentaliteta, talenta i potencijala koji imamo. Umjetnost sa Balkana je veoma interesantna njima. Ali ne umijem da vam objasnim zašto imamo odnose kakve imamo, zašto mi iz svijeta umjetnosti tako rijetko sarađujemo. A, iskreno, oni u Zapadnoj Evropi zapravo rado i sa velikom znatiželjom posmatraju na umjetnost koju mi ovdje stvaramo. Oni tamo su mirni, predvidljivi, a takve su im i predstave, ako mene pitate. Mi smo nešto drugo - ističe ona za „Dan”.
Kao veliki zagovornik saradnje na Balkanu Ema Andrea je osnovala trupu i istoimenu fondaciju „Balkanik drama” u okviru koje pokušava da uspostavi veze između umjetnika našeg regiona, a inicira i prevode dramskih tekstova.
– Istina je da meni nije baš jasno zašto se tako teško upuštamo u saradnju. Jer, moram da vam kažem, bar kad je Albanija u pitanju, malo je dosadnije pozorišne scene od naše. To vam je pa takva duhova masturbacija - čućete samo ja, ja, ja. Nema kritike, a mediji gotovo da ništa ne pišu o tome – kaže nam ova glumica.
Razlog za takvo stanje je poprilično zatvoren i konzervativni mentalitet, što je pogodno tlo za manjak kreativnosti.
– Malo ko je spreman da nove stvari, niko ne želi da pogriješi, naročito oni poznati, ide se na sigurno. Naravno, na taj način niko ne eksperimentiše, a bez toga nema napretka, nema ni alternative. Talentovani tavore, a netalentovani uzimaju poslove na neumejtničke načine, izigravaju bogove. Meni se to ne dopada. I ne krijem to. Takvo stanje omogućava politici da se miješa u kulturu. A, prava umjetnost je po meni uvijek protiv politike, uvijek kritična prema društvu, mora stalno da bude provokativna. Ali, sad nije tako. Umjetnost i umjetnici su ućutkani. A, to nije dobro – rezignirano je rekla Andrea za „Dan”.
Ona, ipak, ne posustaje, već planira niz projekata koji podrazumijevaju saradnju, mada, kako kaže, to zahtijeva mnogo para i mnogo dobre volje, koju ne dobija često. Ipak, vidi nadu u mladim umjetnicima i njihovoj volji da promijene svijet. S.Ć.