Postavka 15 radova tri umjetnice, Tamare Osmajić iz Berana, Jelene Andabaka iz Kragujevca i Vesne Sekulić iz Leposavića, koje vezuju zajedničke studije na Akademiji likovnih umjetnosti u Kosovskoj Mitrovici koja nastavlja misiju Prištinske akademije prestavljena je u hercegnovskoj galeriji „Josip Bepo Benković”. Izložene slike i crteži su stvaralačke pruge i umjetnički putevi mladih umjetnica koje su pred Novljanima pokazale vrelo sopstvenog talenta.U svoje radove unijele su stvarnost ali i ono što sanjaju.
– Umjetnički svjetovi ove tri umjetnice čine likovni triptih sastavljen od tri umjetnička svijeta povezane ne toliko formalnim (oblikovanim) svojstvima koliko intimističkim sržima. Dakle, tri umjetnice izgrađuju svoje osobene likovne svjetove ali u osnovi je jedno veoma lično žensko pismo. Bilo da se igraju kistom izvlačeći nježne i (ili) ekspresivne poteze, bilo da atakuju na platno gustim namazima i slobodnim gestom, demijurzi su nekih novih i svježih likovnih svjetova, čiju „odgonetku“ sam naslov može tek da „nasluti“. Taj odnos vela tajne i pokušaji odgonetke i čine bit umjetnosti, koja nam se sa zidova uzvraća poglede. „Ko ili šta si ti” pitanje je koje šumi sa obje strane. Umjetnost je tajna kao i čovjek i ako dijalog umjetničko djelo - posmatrač „uspije”, umjetnik je postigao uspjeh – kazala je otvarajući izložbu istoričar umjetnosti Jasmina Žitnik.
Ona je naglasila da, mada je moguće naći dodirne tačke, Andabaka, Osmajlić i Sekulić imaju jasno diferencirane izraze..
Kad u sivoj skali nanesene tonove na hartiju, Jelena Andabaka ostavlja uvijek utisak minijaturnog slikanja. Njeni radovi ostavljaju utisak da kombinacijom ovih partija nastaje kompozicija koje se ne „rađa“ od spolja već, nekako iznutra, kao što biljka izrasta iz sjemena. Na slikama Tamare Osmajlić njena bojna narativnost koja slika koloraturnom lestvicom sopranskih tonova oblici su isprepletani, kao kad se ukrste prsti ruku. I, mada su boje vedere, plava, koja je uvijek prisutna, ostavlja utisak melanholije. Simboličnost u slikarstvu Vesne Sekulić uskom skalom tonova kao da, poput drevnih graditelja „zida sliku“ od oblika omeđenih jasnom koturom iza zagonetnih naslova stoje nepravilne geometrijske forme. Sekulićeva govori jezikom enformela, tretira podlogu kao površinu za eksperimente, izliv emocija, slobodno i gotovo ničim sputano stvaralaštvo.
– Umjetnost se uvijek otvara posmatraču na različite načine, pa su tako donekle hermetični svjetovi umjetnica najpristupačniji formalnim odlikama (boja, crtež, kompozicija); ipak, potrebno je samo malo dužeg posmatranja i komunikacija sa slikom je uspostavljena, kao brava kojoj se čudesno pronađe ključ. I ja zlatnim ključem otvaram ovu bravu na ovoj izložbi – kazala je Žitnik.
– Moji radovi i radovi mojih koleginica nastali su na masters studijama za crtežom sam u neprstalnim straganjima i kada sam u fazi slikanja i kada sam u šetnji. Upijam u duši šta slikati. Čovjek ima odličnu volju za budućnost, dolazi vrijeme za duboke promjene i u umjetnosti pojavile su se nove vrijednosti, svijet se otvara – tvrdi Tamara Osmajlić
Slikam pejzaže, a moj crtež nije gola činjenica, naglašava Andabaka. On je ono što je veže sa svijetom ali i našom kolektivnom duhovnošću.
– Crtam da bih izašla na pravi put. Da bi u život unijela neki red i svjetlost u svoje radove unosim stvarnost ali i ono što sanjam.Na ovaj način želim da dočaram tajne uma i tijela.Teško je to približiti publici i svako ko to posmatra vidi svoje – smatra Jelena Andabaka.
Sekulić ističe da su akvareli za nju poezija na platnu. Kaže da je dužnost slikara da voli i da ne obmanjuje sebe i druge.
– Naši problemi nijesu samo politika i borba za egzistenciju i već i umjetnost. Kada nas umjetnike muče mnogi problemi prenosimo ih na sliku, u stih, u prozu, film i odmah će biti manje briga.. Dio tih radova nastalih u tavim okolnostima prestavljene su i na ovoj izložbi uHerceg Novom – kazala je Vesna Sekulić.
Ovaj slikarski rukovet oslikan sa tri umjetnička svjetla ostavjalju čovjekovom oku da posmatra i zato u ovoj postavki treba uživati.
Z.ŠAKOTIĆ