Ko je barbarogenije? Pitanje je za sve generacije, u prošlom, sadašnjem i budućem vremenu, a postavio ga je srpski pisac i filosof Radomir Konstantinović još 1966.godine u formi eseja. Kako je svojevremeno navodio Konstantinović, barbarogenije je sveprisutan, u njemu je oličen dadaizam, on ostaje isti i kad mijenja svoje ime, govori drugim jezicima, poziva se na druge razloge...On je uvijek prisutan, samo se javlja u drugim oblicima shodno ritmu istorije. Prostora za polemiku o ovoj temi imali su prisutni na naučnoj tribini pod nazivom „Radomir Konstantinović i njegov esej „`Ko je barbarogenije`”, koja je juče održana u svečanoj sali CANU. Tribinu je predvodio novinar i publicista Radivoj Cvetićanin koji je u tri dijela opsežno prikazao lik i djelo Radomira Konstantinovića, osvrnuo se na njegovu čuvenu studiju „Filozofija palanke” (1969), da bi kulminacija uslijedila u završnom dijelu gdje je istakao svoj sud o tome ko bi mogao biti barbarogenije, a prisutnima otvorio vrata za razmišljanje.
– Kada je Tramp inaugurisan, pisao sam da je to Tramp, napisao sam i članak pod nazivom „Američki barbarogenije i njegova revolucija”. Današnji evropski populizam u svom DNK-u ima supstancijalnu količinu barbarogenizma. Jedan faktor njegovog rasta su migranti. Šta je tu u pitanju nego upravo odbacivanje drugog i drugačijeg. Shodno tome, moje predavanje zapravo tek počinje... – analizira Cvetićanin.
Konstantinović je svoj esej o barbarogeniju prvi put javno izlagao na radiju 1966.godine kada je rekao da je barbarogenije tu i da je to ono što želi da kaže. Kazao je da je barbarogenije izvrnuta rukavica, da oslikava traumu srpske kulture, između ostalog. Brojne poznate ličnosti su reagovale na stvaralaštvo Radomira Konstantinovića, pa se brojne izjave i dan danas citiraju. Jovan Dučić ga je nazvao cincarom, Dobrica Ćosić ga je lično prekorio u vrijeme kada je i u književnom i u političkom smislu gurnut u stranu, a kada je na vlasti bio Slobodan Milošević. Palavestra je izjavio da je Konstantinović „režimski pisac titoističke epohe”.
Konstantinović je povod za pisanje eseja pronašao u opusu književnika Ljubomira Micića i u proučavanju njegovog avangardnog pravca zenitizma, a pojam barbarogenija danas se može posmatrati ne samo u odnosu na srpsku kulturu, već se može univerzalno tumačiti, shodno aktuelnim svjetskim dešavanjima. Cvetićanin smatra da je Konstantinović itekako ostavio traga u srpskoj kulturi.
– Radomir Konstantinović je bio stanovnik Beograda, Subotice, Ivanjice, hedonista, višestruko nagrađivan, ali i zaboravljen čovjek... Iako su mnogi burno reagovali na naziv okruglog stola „Slučaj Konstantinović” koji je održan u Beogradu, govoreći da je riječ „slučaj” skandalozna, ja ću ipak reći da je Konstantinović rođen kao slučaj i umro kao slučaj – zaključuje Cvetićanin.
Konstantinović je poznat po brojnim romanima kao što su „Čisti i prljavi”, „Pas”, „Mišolovka”... Dvostruki je dobitnik NIN-ove nagrade, 1961. za roman „Izlazak” i 1975. za publicistiku „Biće i jezik”. S.M.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
