Premijerom komada „Bure baruta” počela je nova sezona u Crnogorskom narodnom pozorištu. Novo čitanje kultnog komada Dejana Dukovskog koji je za naš nacionalni teatar režirao Dejan Projkovski, sudeći po reakcijama publike, uspješno je. Premijerna publika imala je priliku da vidi poznatu, i prepoznatljivu, blisku priču, o nama, o ljudima sa Balkana.
Svako je u ovoj predstavi bio na visini zadatka. Ovaj, kako reče za „Dan” Dejan Dukovski, jednostavan tekst, i izveden je na jednostavan način, žestoko, sa puno emocija - onako balkanski, kako Balkanci i umiju.
Nekako, ne morate da budete stručan da vidite da je tekst legao ko po kroju, pa su glumci Mirko Vlahović, Goran Vujović, Aleksandar Gavranić, Danilo Čelebić, Vukan Pejović, Marko Todorović, Vanja Jovićević, Zoran Vujović, Ana Vučković, Filip Đuretić, Petar Burić, Branimir Popović, Nikola Perišić, Mišo Obradović, Dejan Ivanić, Dušan Kovačević, Jelena Rakočević, Stevan Radusinović, Jadranka Mamić, Slobodan Marunović, Vukan Pejović, Gojko Burzanović, pokazali maksimume svoje glumačke sposobnosti.
Tom našem šarmu, pustom balkanskom, na izuzetan način, bez mane, dali su oblik, okvir izuzetna scenografija Valentina Svetozareva, kostimografija Tijane Todorović, muzika Gorana Trajkoskog, scenskog pokreta Nade Vukčević. Treba dodati i imena Milivoja Lakića, Marte Garčevića, koji su ovom projektu doprinijeli kao asistenti režije, odnosno, kostimografije. Na istom zadatku uspješna su bila dva muzička orkestra - bend „Bure baruta” i Vojni orkestar.
Razlog zašto je ova predstava tako dobro legla publici, naravno ima i izuzetaka kojima je taj naš balkanski patos neizdrživ, možda leži i u odluci ansambla da, kako je naglasio reditelj, „naprave predstavu koja dotiče sve”.
- Dogovorili smo se na početku da ovo bude komad koji dotiče prvo nas, a onda i publiku, da tekst „Bure baruta” samo iskoristimo kao polaznu tačku u našoj priči o Balkanu na kojem se tranicija još nije završila. Kada se ovaj tekst pojavio on je pričao priču o generaciji devedesetih, genereraciji tranzicije i ratova, a sada „Bure baruta” priča o nama - kazao je Projkovski.
Ovo je komad o nama, o ljudim koji stalno nešto čekaju. Odatle je krenula i scenografija, i muzika, i glumci, objasnio je on.
- Ono što je značajno je da svaki glumac zna iz koje pozicije igra svoju ulogu, a meni je bilo vrlo važno da pokažemo publici šta se dešava junacima ove drame. Humor jeste važan, ali je važna i ta njihova životna priča, ta tragedija koju svi doživljavaju. Svaki lik na sceni nosi jednu veliku tragediju u sebi. Priča o ljudima koji čekaju. Iz te perspektive rekao bih da smo htjeli da udarimo po sebi, da udarimo, a sa druge strane, i da tražimo samo sebe. I u ovoj zadnjoj sceni htjeli smo svi mi da damo odgovor na pitanje šta je Balkan. A, Baklan je svi mi koji se radujemo i plačemo istovremeno. Ali, treba i da se okrenemo samima sebi. Tako da je ova predstava rađena kao konstantna dekonstrukcija nas samih da bi iz toga potekla konstrukcija - kazao je Projkovski.
Iako je Balkan često mračno mjesto iz kojeg spas pronalazimo u bježanju, u ovom „Buretu baruta” je prikazan i kao mjesto gdje se nazire svjetlo, poručio je on.
- Mi smo radili ovu predstavu sa velikim optimizmom. Ima jedna replika iz „Romea i Julije“ u kojoj se kaže da ko nije ozlijeđen ne zna šta je ljubav. Tako je na Balkanu - ko se nije ozlijedio od života taj i ne zna šta je život. Željeli smo predstavu koja će tačno determinisati današnji trenutak. Jer u ovoj našoj regiji ljudi odlaze, traže nešto što se zove život. A, dok čekamo, prolazi život. Ova predstava nas i upozorava da shvatimo da kad se ujutru probudimo treba da popijemo kafu sa pravom osobom. Ova predstava je ogledalo balkanskog čovjeka, ali dok on priča sam sa sobom. Predstava nosi veliku poruku, koja čeka das bude viđena i shvaćena - naglasio je on.
Poseban ton premijeri novog čitanja kultnog komada iz devedesetih, osim pozorišnih kritičara Aleksandra Milosavljevića iz Novog Sada i Ane Tasić iz Beograda, dalo je i prisustvo Dejana Dukovskog.
Bio je vidno raspoložen nakon spuštanja zavjese. Kako j rekao za „Dan”, ovo čitanje njegovog komada jedno je od najboljih koje je on vidio.
- Ovo je veoma uzbudljivo čitanje. Iskreno, možda je i jedno od najboljih koje sam vidio. „Bure baruta” izražava jedno čudno vrijeme, čudnu istoriju. Iskreno, meni je bilo veoma uzbudljivo dok sam gledao - ocijenio je Dukovski.
Na žalost, objasnio je on, ne osjeća radost što vidi tokom ovakvih prilika kao što je premijera ovog njegovog kultnog teksta da se vremena nisu mnogo promijenila.
- Kao da se ništa nije promijenilo. Pretpostavljem da se neke stvari ne mijenjaju brzo, ali čini se da nismo naučili lekcije iz prošlosti. Slabo učimo. S druge strane, raduje me što ovaj tekst posjeduje onu žilavost, strukturu koja može da obuhvati to vrijeme, a sa druge strane politični ograničeno. Na neki način, kad gledam ovu predstavu, pomislim da smo pomalo idioti, da nimo naučili neke lekcije, koje smo trebali možda da naučimo brže - kazao je Dukovski.
Mlada glumica Ana Vučković, kao i ostatak ansambla, bila je na visini zadatka. Njena gluma uklopila se u veliki glumački mozaik zvan „Bure baruta”.
- Desilo se, energije su se poklopile. I ovaj tekst je izuzetan - toliko jednostavan, a priča o strašnim stvarim, ima suza, plača, smijeha... Dozvoljeno nam je da idemo do kraja. Toliko su jednostavne te replike, a govre sve. Aktuelen je ovo tekst iako je pisan devedesetih. nedavno sam čula komentar da se radi tekst koji je bi stvoren za devedesete. A ja mogu da kažem da je vrijeme „Bure baruta” podjednako vrijeme devedesetih kao i naše vrijeme. Samo smo ga prekrili instagramom. Samo je sve zataškano, a u stvari se sve to isto dešava i danas koliko i prije trideset godina - kazala je ona.
Anambl je dao sve od sebe, kaže ona, jer su glumci, osim što su bili inspirisani izuzetnim tekstom, bili podstaknuti slobodom i činjenicom da su od reditelja dobili podjednak, i širok, prostor.
- Dali smo sve od sebe. Svi imamo po scenu, dvije, i samo smo željeli da se dajemo. To se desi, ta energija - prokomentarisala je mlada glumica.
Glumac Filip Đuretić je istakao izuzetan metod rada Projkovskog, objašnjavajući da je proces bio divan i da je veoma srećan što je učstvovao u njemu.
- Nikad mi se nije desio reditelj koji se prema glumcima odnosio sa dubokim uvažavanjem, koji nam je stalno davao korekcije, ali nam je davao vremena da razmišljamo o onome što piše u tekstu. Nismo bili njegove marionete nego žive osobe.
Osvćući se na temu ovog komada on ističe da „Bure baruta”, znači zapravo posljedicu onoga što se „dešavalo devedesetih ali i mnogo ranije, još hiljadutrista i neke godine“.
- Znate šta, mi smo uvijek bili bure baruta, uvijek imali fitilj, a sama Evropa je fitilj, ali mi smo bili ti koji najviše stradaju. Ovo su sada posljedice, tako da je komad „Bure baruta” uvijek aktuelan - primijetio je on.
S.ĆETKOVIĆ