Istaknuti crnogorski književnik Miroslav Jovanović Timotijev, proslavio je 50 godina svog književnog stvaralaštva, ili kako on voli da kaže „50 godina uzvraćene ljubavi sa poezijom”. Postoje knjige koje se mogu pročitati drugome, ali postoje knjige koje moramo pročitati sami, a upravo je i takva „Devet jezika ćutnje” Miroslava Jovanovića Timotijeva, predstavljene nedavno u Bijelom Polju. Kaže da poeziju pronalazi između nadmoći jezika i nemoći govora.
– To je kreativna ćutnja i kada ona progovori znam da sam pjesnik. Ćutnja je stanište poezije i uvijek sam u prilici da smtram da je ćutnja puno bogatija u nekom mogućem angažovanju pisca. U njoj pronalazim neke nove metafizičke vidike i zato je moja nova knjiga, cijela o ćutnji, kazao je Jovanović Timotijev, ističući da „ćuti najboljeg sebe i dvojnika od sna satkanog”. Pored Nikišića, u kojem je rođen, Bara u kojem živi i stvara, i Bijelo Polje za Timotijeva ima posebnu vrijednost, i to prvenstveno zbog Ratkovićevih večeri poezije. Zato je i odlučio da ovaj veliki jubilej obilježi i u Bijelom Polju.
– Bijelo Polje je grad koji je iznjedrio velike pjesnike, manifestaciju „Ratkovićeve večeri poezije”, koja mi je u tom poetskom smisli otvorila vrata svijeta, odnosno zahvaljujući njoj imam osjećaj kao da je cijeli svijet književnosti došao kod mene kući – naveo je crnogorski poeta.
O knjizi „Devet jezika ćutnje” je govorila i Milica M. Vukmanović, koja je istakla da je Timotijev istovremeno i veliki pjesnik i dubok čitalac.
– Timotijev za razumijevanje svoje poezije mnogo ne haje, ali traži određenu, da ne kažem veliku, obrazovanost od čitaoca. Za tumačenje ove knjige za mene je ključna bila pjesma „U zen ogledalu”, mislim da je ona najznačajnija jer nosi ključ otvaranja i čitanja ove knjige. I pored svih afirmativnih osavramenjavanja novije poezije, Timotijev je uočio i naličje vremena u toj poeziji, kao smrtnu agoniju osjećanja – ocijenila je Vukmanović.
Ona je istakla da je Timotijev i filozof, mislilac i prorok i da kada odbacuje strogost forme, ali i kad zbog suštine u nju doborvoljno ulazi, najčešće ostaje metafizički pjesnik sa filozofskim pjesničkim jezikom.
– Kod njega je pjesnik rodio filozofa da bi pronašao sebe i pronašao se, zato je iznenadan, osebujan, dubok i zahtjevan i zapjevan – ističe Milica M. Vukmanović. Ona dodaje da „ovaj pjesnik i kada nije u `budnom snu`, kada istinski spava i tada istinski sanja, isključivo poeziju”.
Miroslav Jovanović Timotijev prisutan je na književnoj sceni pedeset godina, prvenstveno kao pjesnik, ali je zapažen i kao esejista, kolumnista i književni kritičar. Dosad je objavio osam knjiga pjesama za odrasle i pet za djecu. Dobitnik je mnogih književnih nagrada i priznanja, prevođen na nekoliko stranih jezika i zastupljen u pjesničkim izborima i antologijama. Autor je zanimljivih kolumni „Hipnotisani ugao” (Bars) i „Gospodin M. Skot” (Bar info), kao i učesnik brojnih domaćih i međunarodnih kulturnih manifestacija. Timotijev slovi i kao humanista koji je u okviru svog projekta „Mijenjao bih životnu priču” poklonio preko hiljadu knjiga djeci kojoj život nije naklonjen.M.N.

Podrška Ratkovićevih večeri
Promociju knjige „Devet jezika ćutnje” organizovala je Javna ustanova Ratkovićeve večeri poezije u saradnji sa nevladinim udruženjem Klub kulture, a moderator pjesničke večeri bio je Rafet Mulić, dok je stihove kazivao Radoman Čečović.