U izdanju „Unireksa”, upravo je iz štampe izašlo troknjižje - izabrana djela pisca Novice Đurića, predsjednika Udruženja književnika Crne Gore i dopisnika beogradske „Politike” iz Crne Gore. Radi se o knjigama izabrane poezije „Kameni jahači”, proze „Roman ti pričam” i eseja književne kritike „Tri lica ljubavi”.
Izdavač ovih, izvanredno tehnički i grafički opremljenih knjiga je najstariji crnogorski izdavač - podgorički „Unireks” čiji je direktor i glavni i odgovorni urednik književnik Janko Brajković.
Predgovor za knjigu izabrane poezije „Kameni jahači” napisao je književnik Milovan Vitezović, a pogovor pjesnikinja Milica Kralj. Akademik Matija Bećković uradio je predgovor za knjigu izabrane proze „Roman ti pričam”. Predgovor za knjigu eseja „Tri lica ljubavi” uradio je Aleksandar Ćuković, a pogovor Radoje Femić. Ova dva pisca ujedno su izabrali, sabrali i priredili ove eseje za štampu.
„... Novica Đurić se u pjevanju najčešće opredjeljivao za slobodan stih, da mu stroge, metričke forme ne bi kalupile misli. Tako su u zbirci pjesme slobodnog pjevanja i mišljenja. U njima je, počev od prve pjesme škrtim, skupim i mudrim riječima šifrovao svoj i narodni život. A u takvim zagonetkama možemo i sebe naći. U pjesmama su sva gorka iskušenja i mnoga prokletstva koja ga nisu mogla zaobići, a on ih je, pjevajući, doživio kao predački blagoslov. Ovako izabrane pjesme predstavljaju zavjetnu zbirku ovog pjesnika živog srpskog jezika, čuvara njegovog dostojanstva... Oni koji hoće da samo otkrivaju šta je pjesnik htio da kaže, neka se čuvaju od denunciranja. Šta je pjesnik htio da kaže? Ispjevao je!...”, bilježi književnik Milovan Vitezović.
Akademik Matija Bećković pišući o Đuriću ističe da je „čovjek je ono što pamti”.
„Čovjek je ono što pamti. To je istina o svakom smrtniku, pogotovo pjesniku. Ne može se znati po kom ključu je pamćenje nešto izdvojilo i zapečatilo, a nešto drugo izbrisalo, kao da ga nije ni bilo. To je jedna od tajni našeg identiteta. Ono što pjesnik ne može da zaboravi postaju i motivi oko kojih je sadjenut i koji najupornije traže da dođu do riječi. Jednu takvu nisku nanizao je iz svog pamćenja pjesnik Novica Đurić u lirskoj ispovijesti koju je naslovio ‚Pričam ti roman‘ … Riječ je o istinitim, ličnim doživljajima o kojima pjesnik zna više od ikoga, zato ih i ispisuje ne osvrćući se naokolo i ne ugledajući se ni na koga...”, piše Bećković.
Mitropolit crnogorsko-primorski dr Amfilohije Radović smatra da se Đurićeva knjiga „pije naiskap”.
„...Novica Đurić, sabravši najedno svoje zapise u knjizi ‚Svetlost i senke pod Lovćenom‘‘, svjedoči nam njima da se rodio pod srećnom zvijezdom, da još nije došao smak svijeta. Jer on se sreo sa stidnim ljudima, našao je mirisa u cvijetu, primio u zenicu oka i pretočio u slovo... Ljepota ljudskih likova u ovoj knjizi ne bi mogla biti tako lijepa, miomirna i zdrava, da nisu oslikani i opisani kratkim i izvornim narodnim slovom, i rečenicom bez pretjeranih ukrasa i suvišnih ‚pletenija sloves‘. Ova knjiga Novice Đurića se pije ‚naiskap‘ kao voda s planinskih izvora, krijepeći vjeru u neuništivost božanske dobrote i ljepote u čovjeku i svijetu...”, zaključuje mitropolit Amfilohije.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
