Program Biblioteke za slijepe „Veče aforizama”, održan preksinoć u ovoj ustanovi kulture, sigurno je ne samo nasmijao, već i edukovao i informisao publiku koja je došla da čuje aforističare iz Crne Gore: prof. dr Dragana Koprivicu, mr Dragana Pavličića i Bojana Rajevića, kao i mladu rediteljku Esmu Sarić iz Bosne i Hercegovine. Veče je vodila Marija Zeković, koja je publiku provela kroz pojmove i istorijat aforizma kao književne forme.
– Kao najsažetiji vid književnog izražavanja opstao je kroz vjekove, zahvaljujući visprenosti i lucidnosti duha koje podrazumijeva, svježini i aktuelnosti koji su mu imanentni – rekla je Zekovićeva. Naziv aforizam potiče od starogrčke riječi aforismus i značio je određenje, definicija, misao, a termin je postao popularan zahvaljujući Hipokratovim kratkim medicinskim savjetima. To medicinsko značenje, kako dodaje Zekovićeva, dugo je držalo primat u odnosu na njegovo kasnije satirično i humorističko određenje, čak do 16. vijeka. Nakon toga, do kraja 19. vijeka, aforizam se uglavnom smatrao kratkim naučnim iskazom, u kome su zbog sažetosti i jezičke i logičke dovitljivosti čitaoci i slušaoci imali posebno povjerenje, navela je Zekovićeva.
Svoje satirično, ironično i sarkastično značenje, kritički usmjereno na društvene ili karakterne anomalije aforizam dobija u Španiji, i to u 16. vijeku.
– Danas aforizam prepoznajemo kao jednu od najubojitijih izražajnih formi u kojoj se često na satiričan i ironičan način kritički cilja na mane društva, ljudske karaktere, postupke, nemoral i glupost – ističe Zekovićeva, dodajući i da se aforizam nužno veže uz humor i smijeh.
– Kažu da su aforističari najbolji dijagnostičari – dijagnostičari društvenih mana, a nijesu ni loši gimnastičari – gimnastičari duha. Aforizam je u stanju da nasmije sve, pa čak i one na čije osobine cilja – dodala je Zekovićeva.
Potom su Koprivica, Pavličić, Sarićeva i Rajević čitali svoje aforizme, ali i odgovarali na pitanja medijatorke i publike koja je, sudeći po reakcijama, istinski uživala u vrcavim kritičkim opaskama ovo četvoro aforističara uglavnom na aktuelne društvene i političke, socijalne i mentalitetske pojave. Kako su kasnije dodali, stvarnost je uglavnom i neiscrpni izvor njihove inspiracije za aforizme, odnosno kako je to formulisao Koprivica – „osluškujemo život, njegovu ironijsku stranu, jer je između plača i smijeha jedna mala crta, po kojoj mi gazimo. Treba samo osluškivati život i vidjeti gdje čovjek pada i gdje se ustaje i eto inspiracije”.Ž.J.

Ima nade


Saglašavajući se sa prethodnicima, Rajević je dodao:
– Svaki put kada nas ubjeđuju da živimo u prosperitetnoim društvu, možemo da dodamo – da ako si aforističar. A, još jedna od tema koje svakako inspirišu svakako je glupost koja nam se servira sa svih strana, i zato definitivno ima nade za aforizam, trajaće – rekao je Rajević.