Predstava „Barskog ljetopisa” i podgoričkog Gradskog pozorišta koju je hercegnovska publika u Dvorani „Park” pratila s punom pažnjom, a nagradila dugim aplauzom još jednom je potvrdila zašto Dino Mustafić važi za omiljenog reditelja na eks-Ju prostoru. Koprodukcija „O miševima i ljudima” rađena je po istoimenoj noveli Džona Stajnbeka.
Priča je smještena u tridesete godine prošlog vijeka, period velike depresije u Americi. Junaci su obespravljeni radnici, a među njima su Džordž i Leni, dvojica prijatelja koji sanjaju svoj komad zemlje, dom, mjesto na kome će ostvariti mali san i sopstvenu slobodu. Posvetu prijateljstvu, čovjekoljublju, bliskosti i povjerenju koje iskazuju jedan za drugoga, upečatljivo donose Miloš Pejović kao Leni, čovjek sa smetnjama u razvoju i Mišo Obradović, kao pouzdani, čestiti Džordž.
Ksenija Popović, direktorka „Barskog ljetopisa”, ocjenjuje da se po prirodni stvari uloga Lenija izdvaja zato što je nije lako igrati.
– To je klizav teren za glumce, vrlo je komplikovano ne skliznuti i ne pretjerati, a mislim da je Miloš Pejović našao mjeru, naime odlučio je da Lenija igra kao dijete, da igra čisto, jer u takvim okolnostima Leni i čitav svijet prihvata na taj djetinjasti način, potpuno neiskvareno i bez zadrške. Mislim da je u tome pronašao pravu žicu, da publika to prepoznaje i još nismo imali igranje gdje on nije bio nagrađen jakim aplauzom, i na barskoj premijeri, svakoj reprizi, u Podgorici i pred domaćom publikom u Herceg Novom. Uvijek je dobijao najveće aplauze i mislim da je opravdao što je dobio jednu od dvije glavne uloge. Izuzetno smo srećni što smo imali priliku dvije godine da sarađujemo sa ovim glumcem, jer je i prošle godine igrao u našoj produkciji, kaže Popovićeva.
U predstavi igraju i Branko i Pavle Ilić, Marija Đurić, Božidar Zuber, Vule Marković i Dejan Đonović, za koja Popovićeva ističe da je odličan iako ima manju ulogu.
Predstava „O miševima i ljudima” je odigrana istog datuma kada je 1984. godine obnovljeni ansambl Hercegnovskog pozorišta odigrao premijerno Kenoove „Stilske vježbe”.
– Počastvovana sam što je nas zapalo da igramo za jubilej i što je publika lijepo reagovala. Zaista mi se čini da je disala sa predstavom i pratila svaki trenutak pažljivo i da je na pravi način doživjela, smijala se kada treba, plakala, aplaudirala i ustala, tako da je, čini mi se, kontakt između predstave i publike bio pravi. Kada sam birala ovaj tekst i kad sam birala reditelja, razgovarala sam sa Dinom Mustafićem. Cilj nam je bio da napravimo stari dobri teatar koga smo se svi uželjeli. Glumci su se uželjeli da prave takve predstave, da igraju, publika da gleda i nadam se da smo uspjeli u tome, poručila je Popovićeva.
Ocijenila je da su pozorišne koprodukcije izuzetno važne, jer nakon igranja na festivalima predstava treba da živi i tokom godine.
K.Matović
)){kind=small}
