Prva scena predstave „Kad bi Sombor bio Holivud”, autorskog projekta Kokana Mladenovića, jedina je u ovom komadu u kojoj akteri govore. Ostalo je, kako stoji i u najavi ove predstave, „nijemi film kao glas pozorišta”. I to se veoma dopalo užičkoj pozorišnoj publici. Predstava je od publike dobila ocjenu 4,82. Umalo pa čistu peticu. „Dešava se čudo, ljudi nas zovu na filmske festivale, i obećavam pohod na filmske festivale naredne godine”, zadovoljno konstatuje Mihailo Nestorović, upravnik Narodnog pozorišta Sombor. On dodaje da je ponosan na repertoarsku nit u Narodnom pozorištu u Somboru. Uradili su četiri, a on je zacrtao i petu predstavu u tom nizu.
– Kada sarađujete sa Kokanom, morate biti spremni na sve. Naš umjetnički direktor, Saša Torlaković, Kokan i ja smo dugo sjedili jednom prilikom i zaključili da „ako ginemo, najbolje da ginemo zajedno”. Radili smo komad bez teksta, ginuli zajedno i ovo što ste vidjeli večeras je rezultat toga. Učestvovali smo na nekim festivalima, a neki nas zaobilaze – rekao je Nestorović.
Kokan Mladenović kaže da je rad na predstavi „Kad bi Sombor bio Holivud” za njega „mjesec i po najboljih pozorišnih dana u životu”.
– Sjećam se prve probe, kada smo rekli da ćemo raditi nijemi film. Tada sam obavijestio ansambl da ja o tome „dirljivo ne znam ništa”. Nismo to radili, niti su nas učili. Svi smo đaci literarnih dramskih škola. Nismo imali nikoga da nas uputi kako se fabulira i kako se prave likovi bez teksta. Ali, mnogo smo naučili tokom rada na ovoj predstavi. Bilo je i groznih stranputica, ali bilo nam je i zabavno. Uvijek smo se vraćali i tako završili ovaj divan i uzbudljiv proces. Drago mi je što vam se predstava dopala – rekao je, očito zadovoljan, Kokan Mladenović na okruglom stolu poslije predstave.
Kako ocjenjuje Almir Imširević, kritičar na JPF, predstava „Kad bi Sombor bio Holivud” priča mnogo o filmu, a „pokazala je koliko je pozorište pametno, mudro i važno”.
– Dolazim iz Sarajeva, i imao sam priliku da gledam mnogo Kokanovih predstava. U više navrata sam zgrešio, kritikujući ga, ali večeras sam bio srećan što gledam ovu predstavu, u nadi da će i sarajevska publika imati priliku da je vidi. Ona je posvećena filmu – dodaje Imširević – a u tih sat i po smo zapravo vidjeli šta može teatar. Da nije bilo lako akterima ovog neobičnog, ali vrijednog Kokanovog projekta, govori i detalj koji je u razgovoru iznio glumac Branislav Jerković.
– Sjećam se da mi je Kokan rekao: „Ti ćeš da igraš svo zlo koje postoji, imaš takvu facu”. Vrijeme u kome smo radili je prošlo kao igra, kao san. Uvijek se pred početak predstave prisjetimo snažne emocije i eksplodiramo na sceni – kaže glumac. Bojan Munjin, selektor 23. JPF, na najbolji način je, preksinoć, tokom razgovora o predstavi, zaključio šta je poenta čitave priče. Pa i čitavog festivala: „Meša Selimović u svom romanu kaže: ‚Čovjek je uvijek na gubitku‘. To je živa istina, ali ne i depresivna misao. Život mrvi čovjeka, jači je od njega. Čovjek pobjeđuje noseći luč. Da toga nema, sve bi bilo besmisleno. Put do uspjeha vodi preko gubitka”.S. Tijanić
)){kind=small}
