Drugo dopunjeno izdanje romana „Košmar” Naoda B. Vukovića, nedavno je ugledalo svjetlost dana u izdanju podgoričkog „Unireksa”. Recenzent djela je književnik i književni kritičar Perivoje Popović.
„Vremešni srpski pisac sa durmitorskih nadvisina prirode i čovječnosti, Naod Vuković - djelo i čovjek - jeste zaista svojevrsna rijetkost zlovremena koje nam uskraćuje ono što je od Boga dato – on ni u životu ni u knjigama ne prihvata ni primisao o mogućnosti da nam bilo ko i bilo na koji način oduzme pravo slobode i čovječnosti. Naod Vuković piše lako, hrabro, jasno i čitko nama o nama, za nas i za naše dobro, bez namjere da mu za to podižemo velelepne građevine tzv. slave na postamentima laži. On zna, njemu je beskrjno važno da kaže istinu, da nam ostavi u amanet spoznanja svoga čistog uma – a mi smo, na nama je da budemo ili da nestanemo kao Biće, kao ličnosti na individualnom i na kolektivnom planu. Upravo zbog toga odlučio je da posluša sopstvenu savjest i iskrene podsticaje prijatelja, te je tako, na nesumnjivu radost ljubitelja knjige i istine, nastalo drugo izdanje njegovog umjetničkog, ali i dokumentarnog ostvarenja – drugo dopunjeno izdanje romana „KOŠMAR“ – nama se često čini da je u pitanju novo djelo sa istim glvnim likom (iako je teoretski moguće, ne možemo ga imenovati – junakom, budući da je notorna ništavna kukavica), temom, ali i novim motivim i novim imaginativnim i realnim nosiocima radnje u novim situacijama”, bilježi Popović povodom ovog romana.
On dodaje da Naod Vuković, po prirodi ličnosti, ali i po poetičkoj vokaciji, slika situacije i junake, češće i više, ponajviše negativne – pa Gvozden je nenadmašno nesrećno otjelotvorenje beščašća – ali nikada i nigdje ne kazuje mržnju.
„Toga kod Vukovića nema i ne može da bude. On žali nesrećne obezljuđene ljudolike kreature. Čovjek uopšte, a pisac naročito, mržnjom ubija prvo i ponajbolnije - sebe. Da žalimo – to imamo pravo, ali koji je smisao, koji je to vid žalosti – to saznaje, naspram toga se opredjeljuje čitalac datoga djela. ‚Košmar‘ je u tom smislu posebno pozitivan izazov. Na novouspostavljenim stranicama i poetskim koordinatama ovoga djela srešđe se zainteresovani čitalac i sa ratnim i poratnim glavarima, sa njihovim lažiglasonošama, ali i sa velikanima: Živkom Nikolićem, Žarkom Komaninom i Zoranom Lakićem, recimo. Sresti će virtuelno i Novaka i Krsta – Krsta uvijek na strani viteštva, život je mala cijena kad je odbrana uvjerenja u pitanju – makar ona bila i pogrešna, u određenom trenutku”, bilježi Popović.
On posebno ističe da je Vuković ovu knjigu posvetio sjenima brata Nova.
„A ‚Košmar‘ je priča o GRIJEHU – nije samo jedan Gvozden bio ili i sada biva među nama. Oprosti nam, još ovaj, i još ovaj, i još ovaj, i još ko zna koji put, Gospode, izgleda da još ne znamo što radimo”, zaključuje recenziju književnik i književni kritičar Perivoje Popović.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
