U okviru Podgorica film festivala juče je promovisana knjiga Vlastimira Sudara „Portret umjetnika kao političkog disidenta – Život i djelo Aleksandra Petrovića“. Ova obimna i dosad najdetaljnija studija o velikom jugoslovenskom i srpskom reditelju bazirana je na doktoratu Vlastimira Sudara na Univerzitetu u Sent Andreji u Škotskoj, koju je objavio Filmski centar Srbije.
Riječ je o obimnoj studiji Vlastimira Sudara o stvaralaštvu i životu velikog srpskog reditelja, o kojoj su u sali Dodesta govorili pored autora i reditelji Andro Martinović i Branko Baletić, jedan od studenata Saše Petrovića.
– Bilo mi je bitno da odvojim ono što smatramo urbanim mitom i stvar trača od saznanja koja se baziraju na dokumentima – kazao je autor i istakao da iako za Petrovića važi da je bio veoma prijek, zapravo je to bilo izražavanje umjetničkog integriteta slavnog reditelja.
Sudar je istakao da je film „Skupljači perja“ prošle godine proslavio 50 godina postojanja, da je prikazan opet u Kanu, gdje je prije pet decenija osvojio dvije nagrade, a kod nas tom jubileju nije dat zasluženi značaj.
– Kada pogledate sve reditelje iz 60–ih i 70–ih godina iz ovog našeg dijela Evrope shvatite da je Saša Petrović iskače. Ako probate da u glavi zamislite kako je svijet izgledao te 1967. godine, ako vidite SAD tog vremena, položaj Afroamerikanaca na Jugu, što je Petrović vidio putujući u tu zemlju, pa kad shvatite da se on vratio u Jugoslaviju i snimio prvi igrani film o Romima, na romskom jeziku, dakle film o najvećoj nacionalnoj manjini u Evropi, bio je takav iskorak, toliko značajan – kazao je Sudar.
Disidentsko Saše Petrovića prije svega estetsko, što se može sagledati iz brojnih filmova režisera koji je studirao režiju neposredno poslije Drugog svjetskog rata na čuvenoj Praškoj školi, kazao je on.
– To njegovo disidentstvo, posvećenost socijalističkoj ideji on je usvojio upravo na ovoj školi, gdje su mu profesori bili gotovo sve filmski stvaraoci i umjetnici marskističke provinijencije – objasnio je Sudar.
Osvrćući se na najčuveniji film jugoslovenske kinematografije – „Skupljače perja”, Martinović je kazao da je on i danas aktuelan i vrlo živ i prijemčiv za publiku.
– Ta poema o slobodi koju je Petrović smjestio u taj nama i danas pomalo mistični i nepoznat milje dopire i do nas danas – kazao je on.
Baletić, kao jedan od najpoznatijih Petrovićevih studenata približio nam je velikog reditelja iz ličnog ugla. On je podsjetio da je Petrović predavao režiju u Beogradu desetak godina, rekao je da je predrasuda da je slavni reditelj bio težak za dijalog potpuno netačna. Petrović se nije otvarao pred svima, držao je distancu, ali je iz priče koju su njegovi studenti imali sa njim otkrio svoj pogled na svijet.
Baletić se zahvalio autoru ove knjige jer, kako je rekao, do sada nije bilo ozbiljne studije o Saši Petroviću. On je podsjetio da su u trenutku kad su stvarani „Skupljači perja“ pored Petrovića najveće zvijezde svjetske kinematografije bili i Dušan Makavejev i Živojin Pavlović. Sva trojica potekla su iz iste sredine, a bili su potpuno različiti i jedinstveni.
– Prezirao je sredinu u kojoj je živio, ali ne sa super pozicije, nego jednostavno je znao da smo beznadežno zapušteni, što će se kasnije pokazati. To što nismo u stanju da napravimo odlučujuće korake naprijed njega je strašno nerviralo. Kad je umro kao kolumnista u „Vremenu” napisao sam tekst „Let nad močvarom“. To je naziv njegovog najvažnijeg dokumentarnog filma. Cio Sašin život je bio let nam močvarom u kojoj je živio. Nije to bilo gađenje nego osjećaj da nećemo imati snage da bilo šta promijenimo. To se odnosilo i na film, ali i na ukupne odnose u sferi kulture i društvu – kazao je Baletić.
Petrović nije imao lucidnost „u trku“ koju je imao Makavejev, ili duboku ukorijenjenost i poznavanje surove realnosti Srbije kao Pavlović, ali je bio „univerzalniji i bavio se ljudima iznutra“, primijetio je Baletić.
On je podijelio svoje mišljenje sa publikom da je najbolje ostvarenje Saše Petrovića, ali i jugoslovenske kinematografije, film „Tri”, jer je u njemu slavni sineasta demonstrirao režiju na najbolji mogući način.
Sinoć je premijerno prikazan film „Granice, kiše“ čiju režiju potpisuju Vlastimir Sudar i Nikola Mijović.
Festival se završava večeras, kada će najprije biti prikazan film „Put“ Senada Šahmanovića, zatim „Comik Sands“ Nevia Marasovića, i na kraju publika može vidjeti ostvarenje Pol Anton Smita „Jeste li gledali moj film“.
S.Ć.