Istoričar Radovan Femić, doktorand na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici, nedavno je objavio knjigu „Identitet u izlogu” („Unireks”, 2018) koja je bavi idejom jugoslovenstva u udžbenicima istorije. Radovan Femić rođen je 1988.godine u Bijelom Polju. Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 2011.godine je diplomirao na Studijskom programu za istoriju. Godine 2014.magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Radio je kao profesor istorije u osnovnoj školi. Bavi se publicistikom i nacionalnom istorijom Crne Gore i Jugoslavije. Autor je brojnih feljtona na istorijske teme. O jugoslovenstvu, istoriji, tretmanu prošlosti u obrazovnom sistemu, ali i drugim značajnim temama Femić govori za „Dan”.
Nedavno je iz štampe izašla Vaša knjiga „Identitet u izlogu”, koja se bavi idejom jugoslovenstva u udžbenicima istorije za gimnaziju od 1945. do 1990. godine. Koji je glavni zaključak Vaše studije kada je upitanju ta tematika?
-Najprije, iskreno se zahvaljujem,,Danu” što redovno prati i izvještava crnogorsku javnost o mom profesionalnom radu. Ovu priliku koristim da se zahvalim izdavačima knjige: Janku Brajkoviću, direktoru ITP „Unireks” iz Podgorice, kao i Budimiru Aleksiću, direktoru Instituta za srpsku kulturu iz Nikšića. U širem kontekstu posmatrano, i na stranicama moje knjige potvrđeno je da se svaki identitet, kada se posmatra kroz prizmu udžbeničke literature, nalazi na određen način u izlogu ili na sajmu. Dakle, sve je stvar odabira, kao u samoposluzi, gdje svako uzima baš onu vrstu identiteta za kojom traga. Knjiga obrađuje slojevitost fenomena jugoslovenstva. Značenje tog pojma, ali i njegova percepcija u društvu, predstavljali su vrlo interesantna istraživačaka pitanja.
U kojoj mjeri su udžbenici istorije, u periodu koji ste istraživali, uticali na poimanje, ali i formiranje ideje jugoslovenstva kod naroda?
-Udžbenici istorije nikada nisu u stanju da utiču na samo formiranje dominantnog diskursa neke društvene zajednice. U pitanju je kretanje u suprotnom smjeru od ovog koji ste naveli. Dakle, riječ je o zahtjevima koje vladajuće elite u društvu stavljaju pred udžbenik i nastavu istorije. Školska istorija je, gotovo bez izuzetka, uvijek i isključivo sredstvo, čiji je cilj odbrana aktuelnog identiteta zajednice. Najčešće je u pitanju održanje aktivnim političkog identiteta koji se želi nametnuti većini u društvu. Uopšte uzevši, riječ je o ispunjenju unaprijed zadatih ciljeva stavljenih pred nastavu istorije.
Kako se savremena udžbenička literatura odnosi prema ideji jugoslovenstva?
-Teza Lisijena Fevra, utemeljivača škole,,Anala” – o istoriji kao kćeri svoga vremena, moglo bi se tvrditi, svoje rodno mjesto nalazi u ideji jugoslovenstva, ali i tretmanu obje Jugoslavije vijek od nastanka zajedničkog državnog entiteta. Saglasno tome, i udžbenička građa samo slijedi dominanti okvir percepcije prošlosti. U vrijeme trajanja obje Jugoslavije (monarhije i socijalističke), pa i one „krnje” (SRJ) udžbenici istorije predstavljali su poligone za dokazivanje viševjekovnog zajedništva Južnih Slovena. Onog trenutka kada je došlo do promjene dominantne političke paradigme, promijenjen je i način interpretacije istorijskih događaja u udžbenicima. Ovo pravilo potvrđeno je u svim društvenim zajednicama koje su tvorile Jugoslaviju. Evidentno je da školska istorija u Crnoj Gori polako postaje patriotska disciplina. Pojave istorijskog anahronizma (istorijska netačnost) i revizionizma predstavljaju ideju vodilju nastave istorije u aktuelnom trenutku u Crnoj Gori.
Da li je ta ideja na zalasku? Šta je sa „jugonostalgičarima”?
-Imajući u vidu situaciju u državama nastalim nakon dezintegracije, u potpunosti sam saglasan s Vama. S druge strane, nostalgija je uvijek prisutna. Kao jedan od ključnih elemenata društvenog pamćenja, ona traži pribježište od aktuelnog trenutka i nalazi ga uvijek u prošlosti. Prema Džonu Tošu, nostalgija ne poriče istorijski razvoj tokom vremena, već drži da je u pitanju negativan proces. Na taj način gradi se idealna predstava o prošlosti, pa se često ide iz jedne krajnosti u drugu. Naravno, svi ljudi su nekada nostalgičari. Ipak, nije dobro ako se nostalgija uzima kao obrazac po kome treba živjeti.
Smanjuje se fond časova istorije u školama... Kako će se to odraziti na generacije koje stasavaju?
-Obrazovni sistem Crne Gore permanentno je u konfuziji. Ide se iz reforme u reformu, ali bez jasnog cilja na ishodištu tog procesa. Svaki novi ministar prosvjete vjeruje da baš od njega počinje era prosvjetiteljstva. U skladu sa tim su nagle i intenzivne promjene u školskom sistemu. Te promjene, očigledno, nijesu u stanju da prate ni nastavnici, a kamoli učenici. Pod izgovorom o potrebi „racionalizacije”, savršeno pogrešno se smanjuju norme nekih predmeta. Istovremeno, neki važni predmeti se uklanjaju sa spiska obaveznih, dok se čak i predškolski sistem opterećuje zahtjevnim izučavanjem stranih jezika. Što se učenika tiče, stvari su vrlo jasne. Novoj, vajber generaciji, ne djeluju privlačno vrijednosti klasičnog obrazovanja, sistematičnog sticanja znanja i mnogo važnije – dobrog vaspitanja. Ipak, čast izuzecima, koji svojom posvećenošću i zalaganjem ulivaju nadu. Upravo zbog takvih talenata, koji će biti u stanju da predvode društvene procese, vrijedi raditi s mladim generacijama.
Kada je u pitanju slojevitost jugoslovenskog identiteta, šta mu je bilo vezivno tkivo?
-Svaki istorijski fenomen je u svojoj suštini višeznačan. Kada je jugoslovenstvo u pitanju, onda je vrlo teško označiti gdje su linije koje razdvajaju ideološko, od nacionalnog ili partijskog svojstva ovog pojma. Dakle, u pitanju je izrazita disperzija, kako na planu sadržaja, tako i na planu percepcije datog naučnog problema. Ako, na primjer, pogledamo rezultate ankete, rađene 1988. godine među studentima Univerziteta u Beogradu, vidjećemo da termin jugoslovenstvo studenti vezuju za pripadnost državi, premda jugoslovenskog državljanstva nema od 1976. godine. S druge strane, vezivno tkivo se gotovo uvijek jedino moglo tražiti u ličnostima koje su upravljale državom i svojim autoritetom održavale ionako nizak stepen društvene kohezije. Jedan od najboljih primjera za to je Josip Broz Tito.
ALEKSANDAR ĆUKOVIĆ

---

Kompenzacija za aktuelne probleme
Postoji li šansa za nekom novom Jugoslavijom? Zašto generacije koje nijesu bile rođene u toj zemlji govore samo pozitivne stvari o njoj?
-Ako uzmemo u obzir istorijsko iskustvo, tri pokušaja su sasvim dovoljna da se izvuku pouke i zaključci. Nijednu Jugoslaviju, kao dio nasleđa prošlosti ne treba odbaciti. Ipak, živimo u vremenu kada talasi istorijskog revizionizma zapljuskuju javni diskurs. Mnogi se Jugoslavije sjete samo u prilikama kada treba održati aktivnim vlastiti politički identitet. Stoga, treba biti vrlo obazriv i svaki istorijski proces objašnjavati razumijevajući kontekst u kome se odvijao. Što se mladih naraštaja tiče, dominantna je glorifikacija Jugoslavije, kao posledica nostalgije njihovih predaka. U izrazito podijeljenim društvima, sa niskim stepenom društvene integrisanosti, logično je da nostalgija uzima zamaha. Ona predstavlja idealno sredstvo kompenzacije za aktuelne društvene probleme, poput loših ekonomskih uslova života, nedostatka vladavine prava i atrofije političkog sistema.


Istraživački izazov
,,Izazov prilikom istraživanja bio je dvostruk. S jedne strane, trebalo je obratiti pažnju na neke, čisto istoriografske aspekte sadržaja i manifestacije pojma jugoslovenstva. S druge strane, pak, knjiga posjeduje i didaktičko-metodičku komponentu. To se ostvaruje kroz jedno posebno poglavlje, da bi prava sinteza istoriografije (nauke o istoriji) i školske istorije (kroz prizmu udžbeničke literature) našla svoj izraz u poslednjem poglavlju. Ukupnu rezultantu čini tekst knjige, kao svojevrsna sinteza više komponenti − dometa naučne istoriografije, ali i metodičkog aspekta u nastavi istorije. Knjiga ‚Identitet u izlogu‘ bavi se tzv. socijalističkim jugoslovenstvom, a percepcija ovog pojma od strane vrha komunističke vlasti, Josipa Broza Tita i Partije, od ključne je važnosti“, navodi mr Radovan Femić u predgovoru knjige „Identitet u izlogu”.


Obrazovni sistem Crne Gore permanentno je u konfuziji
Obrazovni sistem Crne Gore permanentno je u konfuziji