Muzičar i kompozitor Asim Sarvan nakon više od decenije nedavno je nastupao u gradu pod Trebjesom, a ovoga puta bio je gost Društva crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sveti Đorđe”. Odabrana publika u Društvu imala je priliku da se podsjeti nekih starih pjesama kultne grupe „S vremena na vreme”, čiji je Sarvan bio jedan od osnivača i članova, ali su se željno iščekivale melodije koje autor stvara u, kako kaže, svom duhovnom miru, pa je i njegov ovogodišnji nastup u Nikšiću bio naslovljen „Gore imajmo srca”. Etno prizvuk, pojasnio je Sarvan u razgovoru za „Dan”, imale su i melodije grupe u kojoj je bio, a koja je preferirala rokenrol koji je, smatra Sarvan, način u traženju „sebe”, bunt. Kroz rokenrol i on je tražio sebe, jer mu se svijet u kojem je nije ni malo dopadao.
– Kao i mnogi rokeri i mnogi bivši rokeri, a sada monasi, tragao sam za nekim drugim, da kažem, i vjerama i vjerovanjima i razno-raznim zabludama. I nigdje nisam uspijevao da nađem sebe, i u jednom trenutku sam zavapio Bogu „Gospode pomozi”, a bio sam ateista, to je stvarno čudno. A Bog je jedva dočekao da mu to čovjek kaže i ja sam vrlo brzo osjetio tu potrebu da dođem u crkvu i od tad se sve mijenja u mom životu, ističe umjetnik.
Po ulasku u crkvu osjetio je kako su lijepe mogućnosti rokenrola, sami od sebe su nastajali zvuci koji su, kako je istakao, liječili prvo njega, kao i one koji su ga slušali.
– Nekada je bio kult imati pjesmu, jurili smo za nečim što ni sami nismo znali šta je. Meni to nije bilo dovoljno, nije mi bilo dovoljno čak ni ono što se zove kultura, tražio sam nešto za mene mnogo dublje. S vremenom sam otkrio te božije darove koji nam se ne daju samo da bi zarađivali novac ili „osvajali žene”. U muzici koju stvaram sam se pronašao i shvatam da u svemu tome postoji jedan odnos sa Bogom, upravo kad imate taj osjećaj da morate odgovoriti na taj dar. Zadovoljan sam kad otpjevam pjesmu koja negdje dira u dušu, koja ulazi negdje duboko, nosi neki smisao, poruku, e to je nešto još i više od kulture, smatra Sarvan.
„Svetla, svetlosti”, „Vasilije sveti ponosu monahu”, zatim pjesma o Sv. vladici Nikolaju Velimiroviću, o Manastiru Vaznesenja Gospodnjeg u Ovčaru, samo su neke koje su nastale iz darova koji su mu dati.
– Lijepe, radosne pjesme ozdravljuju dušu. Ozdravljuju i mene lično iako u svemu tome ja i nijesam toliko važan već je važno ono što je unutar te pjesme. Ako to djeluje na druge, onda nema potrebe da ja budem važan, da se uznosim, da budem gord. Kad napravim pjesmu osjetim radost i olakšanje, utjehu. Znači sve ono čega nema u ovome svijetu i to mnogima nije jasno i mnogo mi je žao tih ljudi koji lutaju, jer sam i ja lutao i znam kako je. Sve što radim radim iz čiste zahvalnosti Bogu, zato mi se to vraća, vraća mi se radost koju imam od svega toga, kazao je umjetnik.
Novi album „U vreme ono” pojaviće se 4. februara, na imendan oca Timoteja igumana Manastira Vaznesenja, sa kojim je radio pjesme koje će se na albumu naći. Biće to, istakao je Sarvan, mali poklon Timoteju, ali i svim njegovim duhovnim čedima, prijateljima i onima koji dolaze u pomenuti manastir.
– Darivaće ih tim albumom i, eto, to je taj smisao, to je ono iznad svega što dok nijesam bio u crkvi nisam doživio-darivanje. Nema tih para koje mogu zamijeniti darivanje onoga što je božije u tebi, rekao je istaknuti umjetnik.
B.B.

---