Roman „Smiraj dana na Balkanu” Gordane Kuić, preveden na hebrejski jezik, dobio je prestižnu izraelsku nagradu koju dodjeljuje Fondacija za podršku i objavljivanje književnih djela izuzetne vrijednosti. Fondaciju je osnovalo Ministarstvo kulture 1973. godine sa idejom da podrži objavljivanje prevoda književnih klasika. Na toj listi našao se i roman „Na Drini ćuprija” našeg nobelovca Ive Andrića. Ovaj Andrićev roman prevela je Dina Katan Benzion, koja je do sada prevela tri romana Gordane Kuić – „Miris kiše na Balkanu”, „Cvat lipe na Balkanu” i „Smiraj dana na Balkanu”.
Prethodnu godinu u životu naše sagovornice obilježio je i „Roman u slikama”, koji je objavila izdavačka kuća „Vulkan”, a koji je potpisivala na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, što je bila prilika i za njeno druženje sa čitaocima, brojnim poklonicima njenog djela.
Prema riječima Ljiljane Šop, nakon dvije knjige izvrsnih pripovijedaka, Gordana Kuić se osmim romanom vratila u epicentar vlastitog romansijerskog kosmosa. Ponovo je potekao roman-rijeka, započet prije tri decenije, ponovo su postavljena, produbljena i preispitana mnoga pitanja, teme i dileme iz dosadašnjeg impozantnog opusa ove književnice, ponovo se zavrtjela moćna i vitalna slika (su)života u kojem se poštuju razlike i cijene osnovne ljudske vrijednosti.
– Holokaust je mnogim nevinim žrtvama obznanio ideju o nepostojanju Boga, ali i istinu o postojanju Pravednika među narodima, pojedinaca koji su spasavanjem progonjenog ljudskog bića po cijenu vlastitog života spasavali svijet i posustalu vjeru u ljudskost. Vješto preplićući drame junaka i junakinja čijim životom i smrću upravljaju pomamna lavina organizovanog zla, ali i herojske odluke pojedinaca da se tom zlu suprotstave, Gordana Kuić još jednom vaspostavlja za njeno djelo oduvijek karakterističnu, čudesnu viziju ravnoteže između dobra i zla, tame i svjetlosti, apsurda i smisla – napisala je, između ostalog, Ljiljan Šop o novom romanu Gordane Kuić.
• Pred sam kraj kalendarske 2018. dobili ste nagradu Fondacije za podršku objavljivanju književnih djela od izuzetne vrijednosti. Šta za Vas predstavlja ovo priznanje?
– Bila sam iskreno iznenađena i srećna kada mi je javljeno da je moj roman „Smiraj dana na Balkanu” koji je Dina Katan Ben Zion prevela na hebrejski, kao i prva dva ove trilogije, dobio nagradu iz Fondacije za podršku objavljivanju književnih djela od izuzetne vrijednosti koju je u njenom prevodu dobio i veliki Ivo Andrić za roman „Na Drini ćuprija”. Pomisao da ako ne dobijam nagrade u svojoj zemlji lijepo je što ih dobijam u tuđoj, pomalo me je i ražalostila.
• Koju svoju knjigu smatrate najdražom i zašto?
– Uvijek mi je poslednji roman najdraži, a zašto već sam objasnila.
• Slovite za istinskog zaljubljenika u putovanja. Obišli ste gotovo cio svijet… Koje putovanje pamtite kao najimpresivnije i da li razmišljate o knjizi putopisa?
– Moj boravak u nekoliko navrata na malom karipskom ostrvu Sent Luša mi je ostao u najljepšem sjećanju i njega sam opisala u jednoj od mojih priča pod naslovom „Životni putevi Brajana Ebsa i Ostija Predića” u zbirci „Preostale priče”. Putopise nisam nikada željela da pišem, ali mislim da je od ovih osam romana i pedeset priča svakako stvoren jedan obiman putopis jer u njima se sažimaju sva mjesta koja sam vidjela, doživjela, upila.
• Kako pamtite godinu za nama?
– Prohujala godina je u pravom smislu riječi prohujala. Što je čovjek stariji to mu vrijeme brže prolazi što zvuči besmisleno, ali je tako. Obradovala sam se izlasku moje prve trilogije na italijanskom, prevođenju „Romana u slikama” na engleski, neprestanom razgovoru i dopisivanju sa mojim prijateljima širom svijeta, čitanju odličnih romana kao što su „Zakon o deci” Ijana Makjuena, „Semper idem” Đorđa Lebovića, potpisivanju mojih knjiga na beogradskom Sajmu knjiga i svim onim divnim riječima koje su mi upućivali moji čitaoci. Ujedno, rodila mi se ideja za novi roman. Za mene je sve ovo navedeno dovoljno da smatram prošlu godinu uspješnom i da se nadam da će i sledeća biti isto takva.
• Šta biste poželjeli sebi, ali i našim čitaocima u 2019. godini?
– Sebi bih poželjela prvenstveno dobro zdravlje, a poslije toga završetak novog romana i još jednu televizijsku seriju. A našim čitaocima takođe zdravlje, sreću, dobru knjigu i uživanje u malim radostima koje će se nizati jedna za drugom sve do 2020. godine.
M.Milosavljević

---

„Romanom u slikama” započela novu trilogiju
Svi Vaši romani su – „romani u slikama”, međutim, najnoviji ste i nazvali „Roman u slikama”. O čemu govori ovo Vaše djelo?
– „Roman u slikama” je moj poslednji roman koji bi trebalo da započne još jednu trilogiju, naime „Roman u pričama” na kome sporo, vrlo sporo radim i „Roman u pismima” koji postoji još samo kao zamisao.
U „Romanu u slikama” koji obuhvata period od pedesetak godina XX vijeka, prepliću se mnogobrojni glasovi njegovih junaka – od bitoljske jevrejske i romske sirotinje preko srpskih i jevrejskih beogradskih bogataša, a po dolasku oslobođenja gubitnika, do mučenika koncetracionog logora Treblinke, pa do pripadnika novog režima i njihovih naslednika.


Djela inspirisana porodičnom istorijom
Gordana Kuić rođena je 1942. u Beogradu. Završila je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i na Koledžu Hanter u Njujorku. Radila je kao savjetnik za engleski jezik u Američkoj ambasadi u Beogradu i kao administrator za engleski jezik u Istočnoj Evropi i za humanitarnu pomoć bivšim jugoslovenskim republikama u Sorošovoj fondaciji u Njujorku. Živi i radi u Beogradu i Njujorku. Dobitnica je brojnih književnih nagrada u zemljama bivše Jugoslavije. Djela su joj inspirisana majkom Blanki Levi i njenim sestrama, koje su potomci sefardskih Jevreja na Balkanu. Njen najpoznatiji roman je „Miris kiše na Balkanu”, prvi put objavljen 1986, a potom pretočen u televizijsku seriju i pozorišni komad.