Glumac Miodrag Radovanović Mrgud (Čačak, 1929) preminuo je u Beogradu poslije kraće, teške bolesti, saopštilo je Udruženje dramskih umetnosti Srbije. Radovanović je bio poznat po nadimku Mrgud, a ostvario je 154 uloge u pozorištu, filmu i televizijskim formatima.
Miodrag Radovanović bio je drugo dijete Vojislava i Živane Radovanović. Otac, Vojislav, je dugo bio vlasnik hotela „Srpski kralj” u Čačku sve do svoje smrti polovinom `30-ih godina 20. vijeka, kada je upravljanje hotelom preuzela njegova supruga Živana. Hotel je radio do njemačke okupacije 1941. Od majke Živane, Miodrag je naslijedio dar za glumu što je kasnije postala i njegova profesija. Osnovnu školu je završio u Čačku, a gimnaziju u Kraljevu. Iz Kraljeva, Miodrag je otišao za Beograd gdje je studirao slavistiku i agronomiju. Završio je Pozorišnu akademiju, kasnije preimenovanu u Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Mate Miloševića. Prvi angažman u pozorištu je dobio još kao student 1952. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, gdje je ostao „na daskama” sve do penzije. No, i nakon formalnog penzionisanja, nastavio je da igra.
Tokom karijere ostvario je niz rola u pozorištu i na filmu, čak 154, a jedna od najupečatljivijih za koju je bio nagrađen i pulskom Srebrnom arenom (1976) je uloga Georga Šicera u TV seriji, „Salaš u malom ritu”. Mnogi kritičari ocjenjuju da je to jedna od najboljih rola u istoriji našeg glumišta. Jer, publika se najčešće poistovjećuje sa plemenitim likovima, rijetko kada sa negativcem. No, lik zlikovca Šicera, publika je prihvatila. Zanimljivo je kako je o toj ulozi govorio sam Radovanović u intervjuu za „Novosti”.
– Jedan profesor Pravnog fakulteta sreo me u perionici automobila i rekao: „Vi ste, čovječe, meni ušli kroz prozor u kuću”. Želio je, valjda, da kaže da sam ga igrom toliko iznenadio da je očekivao da mu na vrata uđe sve poznato, a ovo mu je bilo sasvim novo i drugačije – rekao je Radovanović. Ipak, kako je govorio, iako je mu je Šicer obilježio karijeru, pozorište mu je uvijek bilo na prvom mjestu. Kako je govorio, ono je za njega bilo stvarnije od života. Smatrao je da se u njemu može vidjeti i doživjeti sve plemenito, sve uzvišeno, sve pokvareno, sve neljudsko, ogorčeno, oduševljeno i sve mnogo istinitije nego što je u životu. Važio je za glumca koji glumi „iz glave”. Pamtiće se i njegove uloge Komadanta Libeka u „Balkan ekspresu”, Nikole Pašića u „Kolubarskoj bici” i Spiridona u „Boju na Kosovu”.
Radovanović je posljednje role ostvario u filmu „Montevideo Bog te video”, serijama „Selo gori, a baba se češlja”, „Vratiće se rode”, „Moj rođak sa sela”...
Radovanović je bio i dobitnik Ordena zasluga za narod sa zlatnim vencem, Beograd 1977, nagrade „Ardalion” Jugoslovenskog pozorišnog festivala u Užicu za tri epizodne uloge u „Mletačkom trgovcu”, 2004. godine. Miodrag Radovanović sa suprugom Radmilom Velicki – Radovanović ima sina Rastka (rođ. 1961). Miodrag i Radmila bili su u braku od 1959. PRIREDILA:Ž.J.

---

Prihvatio nadimak Mrgud
Nadimak Mrgud Miodragu Radovanoviću nadjenuo je čuveni kondicioni trener Crvene zvezde Peđa Stanojević. Za vrijeme Drugog svjetskog rata kao dječaci su se gađali kamenicama i ciglama, i ratovali. Radovanović mu se učinio kao mrgudan - klinac. Ispočetka se Mrgud ljutio na taj nadimak, kasnije ga je i prihvatio i do kraja života se tako predstavljao.


Rad i osvješćivanje
– Ne mislim da me rad obavezno spasava ovoga što nam se dešava. Ako bi trebalo negdje vaditi most iz rijeke, ja bih i to uradio, jer je to za opšti spas. Ako većina ljudi postane svjesna toga, onda ćemo, kao narod, doživjeti pravi ljudski doživljaj i preporod – govorio je Radovanović.