Omaž slavnom slikaru Vojislavu Voju Staniću povodom njegovog 95. rođendana, održan je juče pred brojnom publikom i zvanicama u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti. O našem velikananu likovne umjetnosti, akademiku CANU, govorili su akademici Niko Martinović i Tonko Maroević i Duško Vujošević, košarkaškoi trener i poznati kolekcionar umjetničkih slika, kojeg sa Stanićem veže dugogodišnje prijateljstvo.
Martinović je najprije podsjetio da je Stanić svoj likovni put započeo kao vajar, koji je studirao na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu kod profesora Alojza Dolinara. No, već 1954. godine, kad je stupio na likovnu scenu, dalo se naslutiti da svijet boja Stanićeva autohtonost i da „izrasta jedna nadasve originalna i slojevita individualnost”, kazao je Martinović.
Stanić je izabrao slikarstvo kao put što vodi ka najvišem čovjekovom cilju, ka unutrašnjoj slobodi, ka čistoti, ka savršenstvu, primjetnio je on. Stanić je slikar primorskih magičnih ambijenata, na njegovim platnima dominiraju blago humorna atmosfera karikaturni likovi - oriđinalima, koji slikama daju osobenu grotesknu notu, kazao je Martinović. Stanić je mediteranski Jeronimus Boš, čije likovne kreacije predstavljaju uzbudljiv svijet pun simboličnog značenja, naveo je Martinović.
Nakon što je glumac Slobodan Marunović pročitao njegov tekst o Staniću objavljen u časopisu Moderna vremena” Vujošević je podijelio sa publikom svoje utiske i neke uspomene koje ga vežu za velikog umjetnika. On je podsjetio na značajnu Stanićevu izložbu 1988. godine u galeriji SANU, koda je zbog opčinjenosti Stanićevim originalnim slikarstvom postao kolekcionar, najprije njegovih, a zatim i slika drugih jugoslovenskih slikara.
Vujošević je konstatovao da je Stanić, poput ostalih naših savremenih slikara, raspadom Jugoslavije izgubio značajno tržište. Vujošević je naglasio da se rano susreo sa podijeljenom podrškom likovnih kritičara prema Stanićevoj poetici. No, kako je naglasio, Stanić je umjetnik, koji kao svi veliki umjetnici, ima svoj pogled na svijet, kojeg se veliki majstor kičice nikad nije odrekao.
Akademik Tonko Maroević naglasio je da Stanić pripada onim slikarima „čija je misao komplementarna njegovom slikarstvu”. On je naglasio da smatra privilegijom što poznaje Vojislava Stanića, što mu odaje počast u gradu u kojem je rođen i gdje ga vole i poštuju, kao i da je radostan što je imao priliku da otvori njegove izložbe u Splitu i Zagrebu. On je naglasio da je „jedinstveni i cjeloviti likovni univerzum slikara Voja Stanića prepun je narativnih anegdotalnih i fabulativnih pobuda, tako da je posmatrač u napasti da nastavi tamo gdje je slikar stao” Njeovo slikarstvo je prepuno posjeduje plastičnu uvjerljivost, a Stanić je „nenadmašni ironični komentator zbivanja na svojim kadrovima”, između ostalog, kazao je Maroević, koji je pročitao i tekst Luke Paljetka o Voji Staniću.
S.Ć.

---

Vujošević: Stanićevo slikarstvo krijepi
Vujošević je rekao da vrijeme koje je proveo sa Vojom Stanićem smatra njegovom velikom privilegijom.
– Moja ljubav prema njemu je slijepa. Nisam stručan ali sam siguran da se radi o velikom slikaru i umjetniku – naveo je Vujošević, koji je istakao da sada kada zbog bolesti nije u stanju da se više bavi svojom najvećom strašću - košarkom i svojim zanimanjem, trenerskim poslom, Stanićevo slikarstvo ga krijepi i omogućava da osjeti radost življenja.
– Teško ga je pogodila smrt njegove Nade. Ipak, rekao mi je jednom prilikom `riješio sam da živim do kraja života`.


Hercegnovski Dekameron
Maroević, koji je dobar dio svog radnog vijeka proveo kao likovni kritičar i teoretičar, Stanića nazvao „hercegnovskim Dekameronom”, a njegovo slikarstvo „romanom rijekom”.
-Stanovićevo slikartsvo nije puka slikovnica, već da posjeduje dublju strukturu, i da je izraz životnog svjetonazora, naveo je Maroević u osvrtu o Stanićevom djelu.