Književno veče Milana Rajovića održano je u Kulturno-informativnom centru „Budo Tomović“ u Podgorici.
-Glas srca diktira slova, dok razum pažljivo osluškuje. Sveokupno, stvara se doživljaj, ispisan i pročitan, dočaran i zamišljen primjenljiv. Ako bih morala da izdvojim glavnog aktera svih njegovih djela, bila bi to njegova majka, koja je zapravo u svemu simbol ljubavi, vjere i nade – navela je pjesnikinja Dragana Petrić.
Goran Popović je naveo da kroz nebesko proviđenje u Rajovićevom stvaralaštvu dominiraju vjerski motivi, kao i eho naše drevne patrijarhalnosti i nostalgija za zavičajem, cvjetnim dolinama i planinskim vrhuncima. O Rajovićevom stvaralaštvu givorili su i brat Milovan i sin Zoran.Na kraju se obratio i autor.
-Siromaštvo i nemaština otjerali su me u bijeli svijet. Težak je rastanak bio sa majkom. Nije mogla ni da mi poželi srećan put. Dugo je tako zamagljenih očiju gledala za mnom. A sa ocem, kad sam mu pružio ruku, i sam sam zaplakao. U Kopenhagenu su me dočekali ljudi hladnog srca i duše, ali sam bio uporan, imao sam svoj cilj. Prvo moje pismo iz tuđine poslao sam ocu: „Dragi oče pobijedila je upornost, i sa vjerom u Boga uspio sam“ – kazao je on. U programu je nastupio i narodni guslar Željko Bugarin, dok su stihove čitali pjesnici Miško Vučinić i Veljko Veljović. Medijator je bila Sanja Veličković.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
