Likovna publika ovih dana imala je prilike da pogleda samostalnu izložbu
Predraga Dragovića u Domu vojske Srbije u Beogradu. Izložba Dragovićevih slika i skulptura urpiličena je kao jedan od događaja kojima je obilježeno 20 godina od NATO agresije na SR Jugoslaviju, a bila je naslovljena „Preko pepela”. Prisutne je najprije pozdravio pukovnik
Stevica Karapandžin, direktor Medija centra „Odbrana” koji je istakao da se ovom izložbom željelo oživjeti sjećanje na 78 dana agresije 19 zemalja NATO alijanse, ali i o herojskom otporu tom nametnutom ratu.
– Rečeno je da nas sa slika i skulptura Predraga Dragovića gledaju oči kamena, da planine dišu bojama, a daljine se sažimaju u nama. Kamen je materijal koji simbolizuje čvrstinu i postojanost, osobine koje narodu kome pripadamo nikada nisu nedostajale. Upravo takvu viziju naroda i njegove zemlje koja se vjekovima obnavljala krvlju mučenika svjedoči autor postavkom pred nama. Medija centar „Odbrana“ je kod Predraga Dragovića prepoznao misiju koju i sami podržavamo da umjetničkom kreacijom, talentom i metaforom, osvijetli dio stradalničke sudbine srpskog naroda. Autor svjedoči i o otporu naroda kome je sloboda jedini način postojanja i vrhunski ideal - rekao je Karapandžin.
Dragovićevu izložbu otvorio je književnik
Dragan Lakićević, ističući da su Dragovićeve nove slike, izložene u ciklusu „Preko pepela” zahtijevale retrospektivni ram motiva, umjetničkih postupaka i opredjeljenja, ali da sama izložba nije tek retrospektiva starijih djela ovog poznatog autora.
– Starija, novija i najnovija djela ovog, tako reći antologijskog izbora, ukazuju na kontinuitet jednog likovnog života u kojem se „prvo” produžava u „drugom” i narednom. Uzevši za središnji motiv pogrom nad srpskim svetinjama i narodom u zavjetnoj zemlji, umjetnik je svoj doživljaj ukupne istorijske i političke inverzije izrazio na fantazmagoričnim prizorima pohare najvažnijih vrijednosti srednjovjekovne kulture u kojima su život, identitet i umjetnost jedno. U novim slikama sve bukti: plotovi i oltari, kuće i apside, predjeli i nebo. Između pepela i plamena paklena kola igraju siluete figura koje su čas ljudi, čas đavoli. U obasjanju vatre koja uništava i stvarno i duhovno izranjaju i ruše se prepoznatljive kupole, fasade i freske civilizacije – savršenstvo i sklad stvoreni su slavu Boga raspadaju se u građu, iverje i pepeo - svjedoči Lakićević. On je dodao i sljedeće
– Ciklus „Preko pepela” čini jednu sliku, zgusnutu i složenu, nalik filmu: naraciju intoniraju osjećanja - „simvoli i signali”, među njima Dragovićeva omiljena ptica: soko-orao-gavran, čas iz pjesme Filipa Višnjića, čas iz Vojislava: „Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom”. I nad plamenom i nad pepelom: jagnje. „Ovuda jagnje luta” - podsjetio je Lakićević i na stihove Novice Tadića. Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
