Izložbom „Dvanaesti“, koja je otvorena u Kotoru u Galeriji solidarnosi, konceptualni umjetnik
Aleksandar Rafajlović potvrdio je svoj izuzetni talenat i dokazao da je dostojni potomak slikara iz rodoslova Dimitrijević-Rafailović, koji su osnovali čuvenu Bokokotorsku ikonopisačku školu u Risnu. Tradicija počinje sa daskalom Dimitrijem, rođenim 1680. godine, nastavlja se kroz pet generacija sve do 1854. godine, do Iva Rafailovića, čukunđeda Aleksandra Rafajlovića.
–U toj spirali kretanja ovo je jedan od zaokruženih krugova, ta priča počinje u Boki, ona se ne završava, ali se mojom izložbom ponovo, možda, pokreće jedan novi krug, kaže autor. Multimedijalna postavka obuhvata spektar radova i instalacija, koji su se udobno smjestili u sve tri prostorije galerije.. Cio koncept izložbe je, objasnio nam je umjetnik, napravljen da liči na jedno horizontalno pričanje koje podsjeća na pričanje iz koga su nastale TV-novele, po uzoru na brazilsku literaturu,. Za razliku od evropskog pripovijedanja (sa uvodom, razradom i zaključkom) to se horizontalno pripovedanje stvarno desilo trajanjem te generacije slikara skoro dva vijeka – to je vrlo teško razumljivo kako su se oni održali skoro dva vijeka. Škola Dimitrijevića-Rafailovića je najdugovječnija porodična slikarska radionica u Evropi. Ističe da na telenovelu liči i njegovo dugogodišnje istraživanje, 13-14 godina, koliko traje ekspedicija u potrazi za ikonama predaka. Najstariji eksponat u postavci je originalna ikona Sv.Đorđa, Sv. Luke i Sv. Dimitrija koju je s kraja 17. vijeka naslikao Dimitrije daskal. Da „krv nije voda“ dokazuju i autoportreti- crteži olovkoim na papiru, koje je Rafajlović nacrtao kao sedmogodišnji dječak, a „podatak za biografiju“ je i njegova prva uljana slika kao desetogodišnjaka. U vizantinskom stilu su i „Ruke grešnih“, rađene jajčanom temperom na dasci,, uz rubove ukrašene spiralom DNK. Rafajlović je do sada dokumentovao tri freskopisane crkve, 650 ikona na 90 lokacija, od Zagreba, Zadra, manastira Krke, do Splita i Dubrovnika, cijela Boka i Crnogorsko primorje, unutrašnjost Crne Gore sa manastirima Morača, Piva, Sveta Trojica u Pljevljima, u Bijelom Polju, skroz na sjeveru u Nikoljcu, Hercegovini, Bosni, Kosovu.
Otvarajući izložbu arhitekta
Zorica Čubrović je istakla da je djelatnost Bokokotorske ikonopisne škole prepoznata kao jedan od atributa Izuzetne univerzalne vrijednosti (OUV) Područja Kotora, kao dobra Svjetske baštine na listi UNESCO-a. Svjedočanstvo postojanja slikarske radionice Dimitrijević-Rafajlović su i ostaci kamenog objekta pored crkve Sv. Petra i Pavla u Risnu, koji je očišćen od korova i čeka svoju revalorizaciju. U toj crkvi se nalaze prve četiri potpisane Dimitrijeve ikone, koje bi, po mišljenju Aleksandra Rafajlovića, „ mogle da stoje u trećoj sobi od Rubljova”. Ispred OJU Muzeji Kotor posjetioce je pozdravila
Marina Dulović. Izložba će biti otvorena do 4. juna, a postavljena je uz finansijsku podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, kroz projekat 'Sufinansiranja kulturnih delatnosti Srba u inostranstvu'.
M.D.Popović
Obnoviti ikonopisnu školu–Za Crnu Goru bi bilo jako važno da ispoštuje tako dugovječnu slikarsku radionicu. Bilo bi lijepo obnoviti taj objekat, kao jedan omaž toj bokokotorskoj ikinopisnoj školi To je bio jedini organizovani atelje na području današnje Crne Gore, od kraja 17. do druge polovine 19. vijeka, prije dolaska školovanih slikara. Bilo je veličanstvenih slikara –pop Strahinja iz Budimlja, otac i sin Lazović iz Bijelog Polja i mnogi drugi koji su bili pojedinačni slikari, ali to je trajalo dok je trajao njihov životni vijek. Ovo je bila organizovana slikarska radionica, koja je uradila nekoliko stotina ikonostasa, poručuje Aleksandar Rafajlović
)){kind=small}
