Slikar Zoran Bulatović je još za života trajno i značajno obilježio kraj 20. i početak 21. vijeka darujući savremenom hercegnovskom slikarstvu radove, i ostavljajući nam u nasleđe obavezujuće umjetničko blago. Bio je pragmatični vizionar i boem. Ličnost koja ujedinjuje i miri suprotnosti, a to je potvrdila i posthumna druga izložba „Ponovni susreti” u galeriji „Sju Rajder” koju su organizovali njegova rodbina i prijatelji.
Druga posthumna izložba je skroman i izuzetan primjer pručavanju Bulatovićevog umjetničkog dijela i analiza njegove stvaralačke bitnosti i samosvojstva, koji je znalački i sa puno stručnosti priredila kćerka Ana. Sistemski i sistematično, objektivno i stručno Ana Bulatović, uspjela je preko izabranih radova da kaže mnogo o stvaralaštvu svog oca, koje je još za njegovog života bilo visoko vrednovano i od strane istoričara umjetnosti ocjenjivano najvećim ocjenama.Sudbina je barem u nečemu bila milosrdna, jer je na ovaj način neko ko je Zorana najviše volio, razumio i podržavao, vrijeme zaokružio grafikama koje je Bulatović stvarao u različitim periodima život, i odabranim radovima - portretima, raspećima i apstrakcijama, dao konačni analitički sud o trajnim vrijednostima što žive i svjedoče o ljudskim pobjedama i posle umjetnikovog odlaska sa životne scene.
– Ova izložba i izloženi radovi i ovaj put govore o Zoranovom stvaralaštvu koje je, kao likovni pečat duboko utisnut trag na grafičkim listovima sa kojih se očitava ozbiljnost. Jer, Bulatović je bio ikona svog grada Herceg Novog, poput ikona koje je i sam slikao. Njegova slikarska lirika bila je kao poručena da bude ogledno dobro za rješavanje vječitih zgoda starog i novog u slikarstvu. Čemu Trojeručica, čemu Preteča ako ne čujemo šta govori, čemu sve ovo ako njihov trag nije u nama – poručila je vlasnica galerije „Sju Rajder” Ljiljana Marinović, i tako uvela publiku u postavku Zorana Bulatovića.
Izložbu koja će dati veliki prilog proučavanju umjetničkog djela Zorana Bulatovića u vremenu prošlom, sadašnjem i budućem je otvorio njegov prijatelj i kolega konzervator i restaurator Goran Skrobanović kazavši da je, na žalost, nakon tri decenije rada naš Zoran napustio ovozemaljske prostore i otišao u vječnost, tek da bi uz Žorža, Čarlija, Mića i druge novske oriđinale pojačao novsku besmrtnost u astralnoj dimenziji, gdje riječi snom izvezene, ispisuju neprolaznost i božanstvenu čudastvenost ljepote.
– O Zoranovom majstorstvu nema šta da se govori. To je lik koji ne blijedi u vremenu, a o tome govore njegova djela. Posle jedne izložbe upitan šta znači njegov rad, Zoranov je kazao: „Što god vidiš, to znači to – rekao je Goran Skrobanović.
Z.ŠAKOTIĆ

---

Izložbom ga vraćamo i ne dozvoljavamo da njegov duh i stvaralaštvo padnu u zaborav

– I ova izložba je pokazala da Herceg Novi, njegov grad, ne dozvoljava mom ocu da ode. Na ovaj način ljudi ga uporno vraćaju i ne dozvoljavaju da njegov duh i stvaralaštvo padnu u zaborav. Izložba je posvećena Herceg Novom i svima vama koji svojom ljubalju činite da moj otac tata iznova šeta našim gradom – poručila je Ana Bulatović.
Ova izložba i okupljanje u znak sjećanja na Zorana Bulatovića bila je umjetnička potreba hercegnovske kulturne zajednice da se na ovaj način pomene ime ovog poznatog stvaraoca, koje je još za njegova života u Herceg Novom pominjano sa puno poštovanja.