On je tiho i nenametljivo ušao u domove mnogih porodica tumačeći raznovrsne role u televizijskim serijama i domaćim filmovima, a istovremeno je izgradio izuzetnu karijeru u pozorištu.
Marko Baćović je nedavno boravio u Podgorici. Publika je imala prilike da ga vidi na crnogorskoj premijeri filma
Andra Martinovića „Između dana i noći”, omnibusu od tri priče o odnosima očeva i sinova. Baćović se pojavljuje u glavnoj roli prve priče koja se dešava na samom kraju Drugog svjetskog rata, u kojoj je prikazan kao čovjek - otac koji radi sve kako bi zaštitio i održao porodicu na okupu, kako bi spasio sina. Ovaj, kao i film „Šavovi” reditelja
Miroslava Terzića, donio je Baćoviću i susret sa publikom FEST-a, a Terzićev film i Berlinala. Televizijski gledaoci gledaju ga trenutno kao Nikolu Pašića u TV seriji „Kralj Petar I”, ali i ostvarenjima koja nijesu vezana za istoriju kao što je „Državni službenik”.
•
Martinovićev film koji govori o očevima i sinovima, obojen je regionalnim bojama. Da li smo u nekom smislu malo specifičniji od drugih, da li su ti odnosi kod nas nešto malo drugačiji?
– S obzirom da se priča dešava na kraju Drugog svjetskog rata onda dobija svevremenost i univerzalno značenje. Ima našu boju, ali će je shvatiti svako, na bilo kom dijelu planete. Zadiru duboko, naročito ova prva priča koja liči po temi koju obrađuje i po moralnom izboru koji moraju da učine neki likovi na antičku tragediju.
•
Sve su to mladi ljudi, kojima Vi možete biti otac. Da li ponekad ima tog patronskog kod Vas dok radite s njima?
– Kad su jaki i kad imaju dobru ideju, dobra rješenja, onda se prepustim, ali prosto je priroda takva – imam mnogo više godina i iskustva, a i dosta poznajem i bavio sam se filmom i dramaturgijom, tako da oni vole da im i pomognem u tom smislu. Nije patronski, ali jeste kao stariji brat ili stariji kolega.
•
S obzirom na iskustvo i reputaciju ne bojite se, za razliku od nekih kolega, da uđete u projekte mladih ljudi kojima su to nerijetko i prvi filmovi?
– Ne, upravo baš volim da radim s njima, jer su on još čisti, nevini, njih zanima da pokažu neki svoj unutrašnji svijet, još se nijesu zaletjeli za nekom komercijalom i nekim drugim motivima. Važno im je da izguraju svoju estetiku koju sanjaju, a mnogi od njih su posvećeni tome do te mjere da o tome nerijetko razmišljajuju po cio dan.
•
Kad smo se dotakli komercijale, vrlo često se pomišlja na neke televizjske serije. Opet, TV serije dominiraju, ne samo kod nas već i u svijetu, a Vi ste bili i jeste dio ekipa značajnih TV serija. Koliko takvi projekti izmiču kontroli – autorima, glumcima, ili se ipak uspijeva održati neka kontrola i da sve ne ode u totalnu komercijalu?
– Od slučaja do slučaja, jer i u svijetu se prelazi mnogo više na serije. Imate serije i „serije”, koje su na nivou vrhunske filmske umjetnosti, kao i one druge, jeftine i komercijalne. Lično, volim da pročitam scenario i u odnosu na to odlučujem što ću da uradim.
Ž. JANjUŠEVIĆ
Pozivi za film, ne i za pozorište
• Jedno vrijeme ste igrali na ovdašnjim scenama. Kada ćemo Vas ponovo gledati u ovdašnjim pozorištima?
– Kad me pozovu.
• Znači li to da Vas ne zovu?
– Zovu me, ali me u posljednje vrijeme zovu filmadžije, radio sam i sa Banetom Milatovićem film „Puna glava radosti”; Senad Šahmanović priprema film u kome ću igrati, i sa Đorđem Vojvodićem sam uradio jedan vrlo lijep kratki igrani film „Posjeta”, koji je sad u postprodukciji, jako dobar film, nije gotov, ali je odličan.Čitam scenarija, gledam šta se dešava...•
Jedan ste od rijetkih koji balansira na sva tri polja, pozorište, film, TV, kako Vam to polazi za rukom?
– Trudim se, ja jako volim film, dosta čitam scenarija, gledam šta se dešava, i pratim čak i više od pozorišta. Prosto, sve je to gluma, samo na filmu i TV publika je na nekoliko centimetara, a u pozorištu na nekoliko metara, pa se eto toliko gluma prilagodi, inače je sve isto.
•
Čitate li novine?
– Da, iako ih ne kupujem naročito u papiru, više čitam na internetu. I kad dođem ovdje čitam i „Dan”.