Poznati hrvatski reditelj, scenarista i esejista
Hrvoje Hribar, ovih dana boravi u Podgorici kao član žirija petog Džada film festa. Hribar je umjetnik osobenog autorskog pečata, duhovitog i suptilno poetičnog i moralno jasnog. Njegovo ime se veže za snažan uzlet hrvatske kinematografije, ostvarenog dok je on bio direktor Hrvatskog audiovizuelnog centra, iz kojeg se povukao početkom 2018. nakon dugotrajnog političkog pritiska sprovedenog kroz desničarske medije.
Hribar ističe da je kod nas još na snazi malograđanski stav da je umjetnik onaj koji umire od gladi. To je nešto što malograđanska zajednica očekuje od umjetnika. I dok se u civilizovanom svijetu raskrstilo sa takvom praksom, kod nas je to još „jedna finesa koja još dugo neće doći u naše krajeve”.
– U Hrvatskoj smo se ubili da uvedemo razne civilizovane običaje i norme kako bi trebalo da organizujemo kinematografiju i naravno, nisam siguran da smo išta napravili – kazao je Hribar.
Hribar je govoreći o mladim kinematografijama, kakva je crnogorska, koja je nakon decenija „izvoza” filmskih stvaralaca počela da gradi sopstvenu scenu, upozorio „da se sedma umjetnost ne može izgraditi za dvije godine”.
– Filmovi su opasna stvar, rizična, i ko se toga laća mora znati da preuzima rizike. Velike kinematografije i veliki umjetnici u 20. vijeku ili su dolazili iz komunističkih zemalja, ili su bili djeca bogatih roditelja. Ne možemo očekivati spasonosna rješenja za kratko vrijeme, ali možemo raditi tako da svaki dan razvijamo zajednicu i stvaramo nešto – poručio je poznati reditelj.
Osvrćući se na pitanje da li je danas potrebno praviti filmove, što je bila i tema master klasa koji je održao juče, Hribar je poručio da ukoliko jedna sredina želi da se obnavlja i raste, film je najpogodniji način za to. Film je još najbolja forma za pričanje priča koje hoćemo da ispričamo.
On je naglasio da ne možemo očekivati veliku zaradu od filmova stvorenih u Crnoj Gori, jer je riječ o malenom tržištu, ali „zajednica, koliko to može, treba maksimalno funkcionalno i ciljano da ulaže u svoja i djela svojih autora i filmskih radnika”.
– Film je umjetnost koja se pravi od novca, i ne možemo od njega bježati, ali treba suptilno i pametno taj novac računati – poručio je reditelj koji je napravio jedan od najpopularnijih i najnagrađivanijih, a opet i najisplativijih filmova u regionu poslednjih decenija, film „Što je muškarac bez brkova”.
S.ĆETKOVIĆ
Sve se mijenja samo se balkanski političar ne mijenjaOsvrćući se na političku hajku koju je doživio kao direktor Hrvatskog audiovizuelnog centra Hribar je naglasio da se „vremena mijenja, ali se na Balkanu političari ne mijenjaju”.
– Tipologija naših političara je ista, oni samo mijenjaju dresove, kao vrhunski fudbaleri, samo što oni to nisu, nego su vrhunski snalažljivi ljudi, pa su malo marksisti, malo nacionalisti, malo liberali. Jedna od pravila je da kod nas sve što krene s politikom završi loše, a nažalost kulturom, posebno filmom se ne možete baviti mimo javnog sektora koji je pod nadzorom politike. Mislili smo da nam je politika partner, ali... Nikad nije gotovo, politika je pokazala svu svoju divlju glad i u značajnoj mjeri razorila nam model koji smo imali. Politika je prirodni neprijatelj umjetnosti. Najveće zlo nije vlast politike nad nama, već ona vlast koju politika ima u nama. Političari su veoma vješti u svom zločinu, to njihovo umijeće da trguju našim dušama može zagaditi odnos u društvu – poručio je Hribar.
)){kind=small}
