Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori, Centar za kulturu Plužine, JUK Herceg fest i Saborni hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici organizatori su mini koncerte turneje
Bojane i
Nikole Pekovića i „Umjetničke porodice”. Turneja je počela njihovim koncertom u Podgorici. Večeras nastupaju od 20 časova u Dvorani „Park” u Herceg Novom, a sjutra u Nikšiću, u isto vrijeme u sali Parohijskog doma. Sinoć su svirali za publiku u Plužinama. Ova mini turneja uklopila im se između nastupa u Americi (jul) i Kini (avgust).
Veče je u kripti podgoričkog Sabornog hrama počelo obraćanjem sveštenika
Mirčete Šljivančanina koji je pozdravio muzičare, ističući da ga raduje njihovo gostovanje. Potom su uslijedile dobro poznate naše narodne epske i lirske pjesme, kao i one nastale na stihove poznatih autora kao što su Zmaj, Njegoš, vladika Nikolaj, a koje su pored Bojane Peković koja je pjevala uz gusle i kao solista, svirali i njen brat Nikola Peković – harmonika, violinista
Jovan Tešić, violončelista
Aleksandar Jakovljević, bubnjar
Vuk Jovanović,
Aleksandar Beljaković na klaviru i bas gitari i klarinetista
Nikola Stefanović.
Nastupom, na kojem je prezentovano kako se i tradiciji može obući novo ruho, a da joj se pritom nište ne oduzme, već samo podigne na višu razinu, muzičari su oduševili publiku. To se naročito ogleda u odličnim aranžmanima, kao i proširenju melodijskog opsega gusala i načinu pjevanja Bojane Peković. Ujedno, ovo očigledno sada već vrlo promišljeno i studiozno bavljenje našom tradicijom, u širem značenju, i pjevanjem uz gusle, koje se od prošle godine nalazai na Unicefovoj listi nematerijalne kulturne baštine, možda je i najbolji način ne samo da se prezentujemo u svijetu, već i da sami o sebi saznamo više. Bojana Peković, kako je to podijelila s publikom, čini to studirajući u Finskoj, na tamošnjoj akademiji, na odsjeku za tradiconalne instrumente.
– Moje školovanje u Finskoj je samo produkt dosadašnjeg rada, i jednostavno, morala sam negdje institucionalno da se zaštitim, a u Srbiji nažalost ne postoji takva katedra, i zato sam otišla u svijet. Sa sobom sam ponijela ono čime sam zadojena, i zato je taj rad prirodan. Ne razmišljam toliko u muzičkom smislu što radim, već više o mojim osjećanjima, jer mislim da za zvuk ne postoje granice – kaže Bojana Peković.
•
Da li Vam tradicionalni guslari zamjeraju na malo drugačijem izvođenju ili im se dopada?– Guslari ne zamjeraju mom radu, i ja sam zahvalna i njima i publici koja podržava moj rad.
•
Da li su nastupi u Crnoj Gori za Vas na neki način posebni, jer je ovdje guslarska tradicija još uvijek živa?– Moja otac, i familija s očeve strane je sva u Crnoj Gori, i zato su za mene nastupi ovdje sasvim normalni, nikad nemam tremu, i uvijek se radujem ovdašnjim nastupima.
•
Koliko vremena provodite istražujući našu tradiciju, i to ne samo narodnu?– Tačno, ne istražujem samo epsku poeziju, niti samo muziku, već istražujem život, moju dušu, iskušenja dobra i zla koji se javljaju u mom životu, a zvuci su samo produkt, ideja nekog rješenja, oni su istovremeno i pitanje i odgovor. Svi zvuci koji dopru do mene istražujem ih, i onda pravim selekciju, i tek onda prenosim to dalje. Zahvalna sam na tom daru, jer se zahvaljujući njemu ja sama pitam o svom životu i borim kroz život.
•
Kako biste objasnili gusle i Vaše pjevanje uz gusle nekome ko to još nije čuo?– Moje gusle izradio je vrstan guslar i majstor
Milić Šaponjić iz Nove Varoši. Inače, gusle i njihov zvuk, jednostavno, ili vam legnu ili ne, one su kao biće, i one vas prate, one su vaš drugi glas. Gusle su životni saputnik sa kojim bi trebalo da vam bude lakše. Ako vam nije lakše, to treba shvatiti kao upozorenje da negdje griješite.
Ž.JANjUŠEVIĆ
)){kind=small}
