Trupa Duda Paiva/Teatar Korzo iz Holandije pobrala je sipmatije i aplauze publike Kotorskog festivala pozorišta za djecu, na Ljetnjoj pozornici, izvedbom predstave „Monstrumi”, prema konceptu i u režiji Dude Paive, u dramaturgiji Kim Kooiman i produkciji Marijane Mikolčić. U savitljive sunđeraste lutke, koje je osmislio i napravio izvrastan tim: Duda Paiva, Justyna Banasiak, Andre Mello i Tim Velraeds, oblačili su se i na sve moguće načine i njima manipulisali izuzetni performeri Josse Vessies, Cat Smits i Tim Velraeds, neprekidno komunicirajući sa publikom. Načinom na koji su udahnuli „dušu” lutkama, jezikom pokreta, grimasom i gimnastičkim figurama, sjajni glumci su „monstrume” učinili pitomim, smiješnim, zabavnim, pokazujući publici da su sva ta čudna stvorenja zapravo proizvod naše mašte. Narcis je čudovište koje pomoću biča i hrane dresira monstrume- Minotaura, bjeloglave supove, anakondu, Kentaura i oni „krotko” pokazuju publici okrete, plesove, skokove, sve dok se ne pobune protiv dresera i njegovih „vaspitnih” metoda.
– Mnogo mi se svidjela predstava, vizuelno je vrlo lijepa, mlađa djeca možda nisu razumijela zato što je na engleskom, ali ja sam razumjela, pa je utisak bio još bolji. Priča o monstrumima je pokazala koliko se mi plašimo stvari koje ne postoje i da koliko god tako izgledala „strašila” nisu strašna. Pouka koju sam shvatila je da se ne treba svetiti, kaže 14-godišnja Dorotea Vasić, koja je došla iz Beograda sa Anđelom, Dunjom i Višnjom. Kaže da festival od rođenja ne propušta.
Mlađoj publici posebno se dopao Čovjek – konj, koga su pokretala dva glumca. Ekipa iz Holandije je iste noći u 4 sata morala da otputuje, te nisu uopšte spavali, družeći se do ranih jutarnjih sati sa prijateljima iz Kotorskog festivala.
Dok pozorišni poslenici vape za dramskim tekstovima za djecu i mlade, na primjeru Dramskog studija „Prazan prostor” iz Podgorice se vidi kako ta djeca i mladi sami stvaraju svoj tekst. Članovi ovog studija, osnovci, zadivila su ozbiljnošću teme koju su tretirali. Riječ je o nasilju u porodici i društvu, kojom su se, uz efektnu završnicu stihovima: „Neka si pošla, znaš da sam te tuka`” (The books of Knjige) na sceni Pjace od Kina bavila u performansu „Batina je iz raja izašla”. Radi se o „javnom času” kojim su talentovani mladi glumci i glumice pokazali koliko su tokom protekle godine napredovali. Svaka predstava koja se radi u „Praznom prostoru” je u velikoj mjeri lična, materijal predstave su sami učesnici, glumci. Sa njima su radili Slaviša Grubiša, Petar Pejaković i Marta Šćekić, asistentkinja već treću godinu, koja je upravo upisala glumu u Novom Sadu.
– Danas se manje bavimo mladima, a više pitanjima šta mladima pružiti da gledaju. To je veliki problem u Crnoj Gori. Kao osoba koja je naučila nešto od Petra Pejakovića, Mirka Radonjića, Marije Backović i Slaviše Grubiše iz „Praznog prostora”, smatram da je jako bitno što su djeca „materijal” za svaku predstavu. Takve predstave su iskrene i moraju biti iskrene da bi neko radio na sebi, jer su su se djeca u ovom slučaju bavila pitanjem nasilja, možda ne svojim ličnim iskustvom, ali su negdje čula ili vidjela u svom okruženju. Sve one replike i rečenice u predstavi su oni godinu dana zapisivali, čak i one najgore, primitivne stvari. Nažalost, to je naše okruženje, ali to je dokumentarni tekst ove predstave – kaže Marta. Ističe da je svakome ko je stupio u „Prazan prostor” život dobio novi kvalitet, uz važne promjene. Gluma je njen profesionalni izbor, a dramska pedagogija njena ljubav, te obećava da će nastaviti sa radom u školi glume. Pored nje, ove godine za upis na FDU su se opredjelili Pavle Marković, Kaća Vukotić, Ognjen Sekulić (Sarajevo), Marina Pavlović (Beograd), Mia Đurović kostimografiju, Sergej Pavlović dramaturgiju na Cetinju... Svake godine iz „Praznog prostora” „regrutuju” se nove mlade umjetničke snage.
M.D.Popović

---

Ne vole kad je „uzrast promašen”
Vigor Vuleković, dječak iz Kotora:
– I prije sam volio da kritikujem predstave, interesovalo me da to unaprijedim i tako sam postao učesnik radionice „Kritičarnica“. Kod predstava mi se ne dopada što je često promašen uzrast određen za gledaoce, kada je za starije nego što piše, a ima komada koji više liče na radionice, nego na predstave. Dobro je da predstava ima lijepu radnju, dobre glumce, kostime, specijalne efekte, ako je potrebno, ali i da ima neku pouku, da ostavi utisak.






Davanje je suština glume
– Kod glumca je najvažnije da „pojede i pregazi“ svoj ego, to ne smije da postoji. Ti si trenutak u toj umjetnosti – radiš nekog Krležu, Kovačevića, koji su postojali mnogo prije tebe, mnogo veći glumci radili su iste komade i njihova djela, radiće i poslije tebe, a mi moramo da shvatimo da je suština glume, kao i svega drugog, samo davanje. Kad krenete iz toga da beskonačno sebe dajete nekome, shvatićete koja je ljepota Petrovog posla i posla „Praznog prostora“,zašto imamo ovoliko djece i zašto je takva energija, kaže Marta Šćekić, koja je sazrela u „Praznom prostoru“.