Svečanom ceremonijom uručenja prestižne regionalne nagrade „Stefan Mitrov Ljubiša”, koju festival „Grad teatar” dodjeljuje za književno stvaralaštv, preksinoć je na Trgu pjesnika završen ovogodišnji Književni program budvanskog festivala. Novi, 24. laureat ove visoke nagrade je slovenački pisac
Drago Jančar, i to jednoglasnom odlukom žirija u kojem su bili prof. dr
Nadežda Čučinović, prof. dr
Slavica Perović i prof. dr
Mihajlo Pantić, predsjednik žirija.
„Ljubišinu” nagradu Jančaru je uručila
Milena Lubarda Marojević, direktorka JU Grad teatar”, a kako je na početku ceremonije, obrazlažući odluku ovogodišnjeg žirija istakao Pantić, on je bio posebno uzbuđen, prisjećajući se utemeljenja ove nagrade. Po Pantiću, nagrada je i dalje očuvala integrativnu crtu i ima integrativni značaj, objedinjujući i poštujući različite kulture i književne tradicije, održavajući visok kvalitet.
„Ljubišina” nagrada je velika čast, kako zbog pisca čije ime nosi, tako i zbog članova žirija koji su mu dodijelili ovo priznanje, kazao je Jančar.
– Tematski, formalni okvir unutrašnji, ljudski, i način Ljubišinog pripovijedanja koji je vrlo jak, čine da budem izuzetno ponosan što je i moje ime, i moje skromno pisanje, sada povezano sa imenom velikog pisca Stefana Mitrova Ljubiše – rekao je Jančar, ističući da ovakvi susreti, kao što je događaj na Trgu pjesnika, njemu vraćaju vjeru u literaturu i ono što radi..
– Možda i tema bira pisca. Često teme dolaze i iz čitanja, iz jedne rečenice, to je Borhesova misao, iako on nije moj pisac, ali je genijalac koji je izmislio jednu novu formulu i način pripovijedanja. On negdje kaže da iz knjiga rastu knjige – pročitaš negdje nešto i pomisliš - pa to je nešto što se meni dogodilo, što mi je blisko iz mog života i života meni bliskih ljudi, ili iz života naše istorije, političkih događaja, tako da se teme same približavaju piscu. Ja ih nikako ne biram sistematski, da bih sad morao neki određeni problem obraditi. Nekada sam više pisao esejističke knjige, i kad bih vidio da se na neki problem treba odazvati, bilo da je politički, društveni, estetski, napisao bih članak, esej, nikada zbog toga nisam pisao literaturu. Literatura me mora negdje u srcu pogoditi, i sam sam morao nešto slično doživjeti da bih pisao priču o tome ili čak roman – rekao je Jančar.
Ž.J.
Čovjek u centru raznostranog opusaŽiri za dodjelu nagrade između ostalog ističe:.
– U središtu njegovog obimnog, žanrovski razuđenog, tematski širokog i raznostranog opusa uvijek je čovjek, po pravilu zatečen i nesnađen u lavirintu sopstvene sudbine i huci istorije kojoj se opire, uprkos saznanju o nemoći, odnosno o neminovnosti kraja. Jančarevi romani, pripovijetke i drame, praćene jasnom, samosvjesnom esejističkom artikulacijom, uvijek su dijalog sa epohom, sa širom slikom svijeta, i uvijek su aktivni odgovor dobu u kojem živimo. Često okrenute istoriji – od koje se jedino može naučiti da se iz nje ništa ne može naučiti – stoji između ostalog u obrazloženju.
)){kind=small}
