Pisac
Goran Petrović, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti, član Srpskog književnog društva i Srpskog PEN centra, bio je gost SPD „Jedinstvo 1839” u Kotoru povodom obilježavanja 180 godina rada i postojanja Društva. U Riznici SPC u Kotoru
Dragan Đurčić, sekretar SPD „Jedinstvo”, objavio je da je Goran Petrović od sada i zvanično „primljen” za člana Društva, iako je on to bio i do sada, svojim književnim večerima i nadahnutošću Kotorom u svojim djelima. Uz zvuke harmonike prof.
Gorana Ševaljevića, o „pjesničkoj koncepciji svijeta” sa piscem je razgovarala prof.
Ljiljana Čolan, a na kraju se i publika uključila u razgovor sa Petrovićem. On je čitao svoj autopoetični tekst „O pisanju”, kratke priče o Romima: „Koliko ploča staje na longplej, a koliko na trokrilni ormar”, „Propusna moć bulevara”, kao i uparene priče „Prstohvat” i „Sve”.
– U umjetnosti i u životu najveća vještina je možda da se prepozna u malom veliko i u velikom malo.To je za pisca najvažnije. Da u jednom cvijetu, jednoj ptici, jednom plodu nara, vidi cijeli svijet. Da može da osjeti svijet kroz njega, a i da u svijetu može da prepozna tu istu pticu, ili taj plod nara. To je taj odnos detalja i onoga što je krupno. Za mene je, makar u književnosti, važno zapravo to što piscu mnogo toga nedostaje. Pisac ima „samo” riječi. Druge umjetnosti imaju još neka sredstva. Vizuelna, kao što su film, slika, muzika, ritam, svijetlo, boje... Time raspolažu druge umjetnosti, dok pisac pokušava da sve ovo što sam nabrojao na neki način dočara riječima, istakao je Petrović. Goranovo prisustvo u Kotoru ima svoju tradiciju, rekla je prof. Čolan, podsjećajući na književne razgovore vođene u okviru programa „Na tragu Danila Kiša” koje je organizovalo Bratstvo pravoslavne omladine Sveti Luka, 2006. godine uz pomoć oca
Momčila Krivokapića.
M.D.Popović
Svjetlost najčistija– Goran, naš BLIŽNjI (a to je i naslov jedne njegove zbirke pripovjedaka), prisutan je u kućama s ove i s one strane zaliva. Ispod tavanica koje se ljuspaju ili ne, u starim kapetanskim kućama ili modernim vilama, apartmanski uređenim, ostvaruju se životne priče nalik onima iz Goranove zbirke pripovjedaka „Razlike”. Iza različitih uglova posmatranja, i ponekad bezlične svakodnevice, je svijet snova koji je isti u svojoj težnji da dodirne vječnost. O tome kako se svakodnevica može preoblikovati u svijet mašte čitamo u knjizi kratke proze „Saveti za lakši život”. U toj knjizi ćete saznati i „odakle je najbolje gledati u sunce”, sa koje strane zaliva, iz koje kuće... Savjet možda naslućujete: „Ovo, svakako, možete činiti i sa prozora stana, ili iz parka, ali najbolje je ako to radite sa mjesta gde ste bili dete.” Iz dječje perspektive sve je jasnije i ljepše, strane su nebitne. Svjetlost najčistija, kazala je u svom nadahnutom predstavljanju prof. Čolan.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
