Nova knjiga kratkih priča Aleksandra Ćukovića predstavlja zbirku detalja, samostalnih sekvenci iz svakodnevnog života običnih ljudi, kaže književni kritičar Goran Radojičić, jedan od recenzenata „Pisca u kupatilu”, govoreći o ovom djelu na promociji u nikšićkom „Zahumlju”.
– Ovo je mozaik paradoksalnih, apsurdnih situacija koje zahtijevaju posvećenost čitaoca, a koji treba da se izdigne iznad ništavila pripovjedačevog svijeta fikcije, da ga dešifruje i razumije. Pisac u kupatilu ne umiruje, ne daje odgovore, već naizgled besmislenim kratkim pričama, svedenom formom i motivskom raznolikošću, nudi prikaz svijeta u kome se pisac izdvaja iz nepregledne mase onih koji u kupatilu samo puštaju vodu. Ali, ovdje ima mjesta i za obračun sa piscem, intelektualcem, sa onim koji se smatra izabranim da mijenja svijet ili utiče na njega, pa sebi preuveličavajući sopstveni značaj pripiše i više od onoga što je sposoban uraditi... – kazao je Radojičić.
On dodaje da se u Ćukovićevoj knjizi miješaju različiti postupci. Postmodernizam, kojoj knjiga pripada, sam po sebi predstavlja, naveo je Radojičić, preispitivanje stvarnosti kao impuls stvaranju novog svijeta zasnovanog na novim vrijednostima, a nazire se i negacija stvarnosti što je karakteristično za avangardu.
– Preispitivanje stvarnosti kroz segmente iz života, kroz detalje koji, naizgled, nikom nijesu važni, a kamoli interesantni, predstavlja umjetničku osobenost ove knjige. Reinterpretacijom svakodnevnog, a ne mitova i legendi, Ćuković šokira čitaoca želeći da ga trgne i pokrene, da čita, promišlja i traga za univerzalnim vrijednostima i značenjima koje ova knjiga krije – rekao je Radojičić. „Pisca u kupatilu” prate četiri recenzije bez kojih se prosječan čitalac teško može upustiti u avanturu razumijevanja brojnih apsurdnih paradoksalnih, bizarnih, visokoumnih, polemičkih, ciničnih, pa gotovo i filozofskih priča Aleksandra Ćukovića, ocijenio je književni kritičar Milorad Durutović. Pored takvih osobina, žanr kratke priče zahtijeva posebnu čitalačku pažnju.
– Ne pamtim ko je rekao, ali rečeno je pametno, da priče Danila Kiša imaju gustinu strofe, što znači da se treba zadržati iznad svake riječi, tačke ili zapete. To je, najzad, princip kojim se valja rukovoditi svaka interpretacija Ćukovićeve knjige – smatra Durutović.
Na promociji u Nikšiću Teodora Ilić čitala je priče iz nove Ćukovićeve knjige koju je objavilo Udruženje književnika Crne Gore (UKCG) u okviru edicije „Novi talas”.
B.B.

---

Ćuković dopisuje apsurd, paradoks, bizarnost, ironiju i autoironiju
Ako je neko bio u prilici da pročita Ćukovićeve knjige, pogotovo izvrsne „Konture horzonta”, u kojima okuplja svoje razgovore sa uglednim piscima, istoričarima i teoretičarima, lako će shvatiti da „Pisac u kupatilu” razvija ranije postavljen tematski niz: intelektualna odgovornost, društvena funkcija književnosti i kulture, odnos umjetnika i političkog establišmenta, ocijenio je Durutović.
– Upravo takvim temama Ćuković u svojoj novoj knjizi dopisuje svojstva kakva do sada nije znatnije praktikovao: apsurd, paradoks, bizarnost, ironija i autoironija, filozofičnost, intelektualni cinizam, implicitna polemika sa savremenim autorima, čime iskazuje neprihvatanje poretka u kome su sve vrijednosti mjerljive litrima i metrima, vjerujući da pisac još ima nešto vrijedno da kaže, makar i nemao više prostora od jednog „kupatila” – kaže Durutović.