Đački gudački orkestar Muzičke škole „Vida Matjan” Kotor od nedavno je bogatiji za dva instrumenta – violončelo, dar članova kotorskog Rotari-kluba i violinu, koji je Školi poklonila gospođa
Aleksandra Vukčević Otašević. Ovi instrumenti „vjetar su u leđa” mladim muzičarima, ali i podsticaj za dalji rad profesorki
Milevi Krivokapić, koja je osnovala orkestar prije 15 godina i prof.
Ivani Radović, šefici Odsjeka za gudače. Svake srijede, u prisustvu direktorice
Jelene Ljoljić, mladi gudači iz „malog” i „velikog” orkestra se okupljaju u obnovljenom Studiju, gdje sa solistkinjom
Isidorom Zirojević pripremaju program za novogodišnji koncert. Da bi im vježbanje bilo prijatnije, nabavljeni su pultovi za note, ugrađena nova rasvjeta (led-paneli), postavljene nove stolice, naštimovani klaviri.
– Orkestar je djeci jako bitan radi napredovanja u školi. Sjede i sviraju zajedno – prve, druge, treće violine i violončela, što tonski nije lako, moraju da koriguju intonaciju. Taj međusobni kontakt je važan jer nam je nastava individualna, sami smo sa učenikom. Za klaviriste i ostale uvijek postoji hor, tu se djeca isto druže, a gudači su uvijek bili po strani. Mogućnost da sviraju u orkestru je veliki korak za nas, jer djeca uživaju u tom zajedničkom muziciranju. Samim tim što već od četvrtog razreda idu u orkestar djeca dobijaju volju za rad, već primjećujemo napredak. To je velika stvar za njih, makar svirali neke lagane melodije, treba na kraju da ih odsviraju zajedno, čime razvijaju i sluh i ritam – kaže za „Dan” prof. Radović.
Od prošle godine, reformom školstva i Planom i programom za gudače, od četrvtog razreda Niže muzičke škole orkestar je obavezan predmet. Time je u orkestar došlo više učenika, te su ove godine u kotorskoj školi formirali dva orkestra – manji i veći.
–U orkestru svira ukupno 22 učenika, od toga je pola mlađih, a pola starijih učenika, 20 violina i dva violončela. Nažalost, na odsjeku Viola i Kontrabas nemamo nikoga, te smo se dogovorili da to malo aktiviramo.Trudimo se da na gudačkom odsjeku napravimo klase i da imamo dovoljno učenika. Kad smo prof. Mileva Krivokapić i ja 2004. godine krenule sa tim, imale smo devetoro učenika, međutim, sad smo došle na to da nam je ove godine falio jedan profesor za čitavu klasu violine, pa smo to uspjeli da rasoredimo na koleginicu iz orkestra – kaže Radović.
Postoje više vrsta violončela, mala i velika, prilagođena uzrastu muzičara-najmanja je osmina, zatim četvrtina, polovinka, tročetvrtinka i cijelo violončelo (kao i violine), a Muzička škola ima po jedan instrument od svakog tipa, ali nedostaju mala violončela.
– Na odsjeku Violončelo imamo sedam učenika, četvoro je u drugom razredu (a samo dva mala instrumenta tipa 1/8), u trećem imamo jednog i u sedmom imamo dva učenika. Devetogodišnju Muzičku školu upisuju mala djeca, u drugom razredu osnovne škole, te nam najviše trebaju ta mala violončela. Poslije toga može da se pređe na polovinku, a ta violončela imamo. Mali instrumenti se uvijek rasporede, jer najviše učenika imamo u tom prvom (drugom) razredu, dok su mali, tada je interesovanje najveće, a onda neki ostanu, neki se ispišu. Zahvalni smo Rotari klubu Kotor što nam je obezbijedio jedan takav instrument tipa 1/8 – kaže direktorica Jelena Ljoljić i objašnjava da djeca u početku vježbaju na času uz profesora, a kako odmiče godina i dobijaju više znanja, moraju da rade samostalno. Malih violončela fali još, te planiraju da naruče još takvih. Prošle godine odsjek je vodila
Nikolina Stjepanović, a ove je na tom mjestu mladi čelista
Stefan Lazarević, na kome je zahtjevan zadatak da dalje razvija odsjek.
M. D. Popović
Nedostaju pedagozi sa iskustvom– Malo je učenika na odsjeku za violončelo, nismo imali sreće sa pedagozima, kadar je deficitaran, što se tiče ovog instrumenta i profesora sa iskustvom, koji bi znao na pravi način da razvije taj odsjek, da motiviše djecu i da zna kako da ih pravilno usmjeri. Ima kvalitetnih mladih čelista, ali su oni angažovani u Crnogorskom simfonijskom orkestru – upozorava Jelena Ljoljić.