Veče sjećanja na nedavno preminulog pjesnika
Nebojšu Boškovića, upriličeno je u okviru Tribine „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali, u Podgorici.
O Boškovićevom liku i djelu govorili su
Novica Đurić, predsjednik UKCG,
Milica Kralj, urednica Tribine „Riječ” i književnik
Perivoje Popović, kum počivšeg pjesnika.
– Nebojša je u svemu imao visoku mjeru, iznad svega i iznad svih – etičku, a potom i onu drugu estetsku, nerazdvojivu i od ličnog života i od poezije. Centar njegovog životnog vidokruga, bila je njegova Ivana, kćer jedinica, njegovo dijete, njegova planeta i njegov svemir. Osobeni samozadati krug u kome se kretao bila je poezija, njegova lirska magija, tanano-treperava lirska jedinica kojom je samjeravao stvari. Njegova panteistička vezanost za pojavne oblike neraskidivo je povezana sa suptilnom lirskom tradicijom. Simbolične slike iz djetinjstva, pjesničke posvete precima, kosovskom polomu, ljubavnoj Rusiji i njenim pjesničkim vrhovima. Plave rime i bijele melodije su u melanolično-lirskom sadejstvu usaglašenosti, u znaku jednostavnosti, duhovne čistote i uzvišenosti nerazlučene svjetlosti, i vjernosti, plemenitosti i bogobojažljivosti, u melodiji koja se rađa iz ritma, zvuka i smisla – kazala je Kralj. Novica Đurić je kazao da je svaki pisac zrno zlata u atmosferi koje čuvamo i nastojimo prenijeti narednim generacijama.
– Rijetki su ljudi i saradnici kakav je bio Nebojša. Nije umio da se naljuti. Bio je novinar-pjesnik. Iz svake njegove rečenice zvonila je poezija, a njegove reportaže bile su lirski tople. Njegova velika ljubav prema Rusiji provijava cijelom njegovom poezijom. Prošao je mnoga čudesa. Sve što je htio da kaže povjerio je poeziji. Potirao je svoju tamu plavetnilom Crnjanskog – kazao je Đurić.
Književnik i književni kritičar
Perivoje Popović, kum Nebojše Boškovića, u svom emotivnom govoru osvrnuo se na trenutke njihovog drugovanja i najljepše uspomene toga perioda. Popović je pročitao svoje „Pismo iz Angletera” koje je zapisao kao istinski zapis iz sna.
– Svi znamo da je „Angleter” mjesto velike pjesničke nesreće. Nebojša Bošković poetološki je slijedio Jesenjina. Bio je lirski trag prvog glasa našeg vremena. Hvala Nebojši za život i poeziju – zaključio je Perivoje Popović. U ime porodice zahvalio se brat Nebojše Boškovića,
Nikola.
Pjesnik i književnik Nebojša Bošković, nekadašnji reporter u Dnevnim novinama „Dan” preminuo je 8. jula u 59. godini. Bošković je rođen 2. novembra 1961. godine u Podgorici. Bio je profesionalni reporter. Dobitnik je nagrade za najbolju reportažu Udruženja novinara Crne Gore, kao i nagrade „Vidovdanska povelja” Udruženja književnika Crne Gore za knjigu poezije „Pevanje”.
Objavio je zbirke lirike „Kome cvetaju jorgovani” (1992), „Devojka u crnom” (1993), „Pred trećim milenijumom” (1997), „Uspomena” (2005), „Bele melodije” (2012), „Plave rime” (2015), „Pevanje” (2018), „Lirska magija” (2019) kao i knjigu ilustrovanih reportaža „Udar ledene sile” (2008). Prevođen je na ruski i engleski jezik. Prošle godine je u Moskvi i Krimu njegova poema posvećena Puškinu proglašena za najvredniji lirski prevod na ruski jezik (prevodilac je znamenita ruska poetesa i kompozitorka Marijana Solomko). Njegove istinite priču su na engleskom jeziku objavljivane u internacionalnom reporterskom magazinu, a poezija na ruskom jeziku u Rusiji.
A.Ć.
)){kind=small}
