Ženska pjevačka grupa Folklornog ansambla „Nikola Đurković” Kotor, ženska pjevačka grupa KUD „Mijat Mašković” Kolašin i ženska dječja klapa „Primorkinje” iz Budve predstavile su dio narodne pjevačke riznice u koncertu „Pjevala bi`, pjevala, al` ne mogu sama”, održanom u Crkvi Svetog Duha povodom deset godina rada Folklornog ansambla „Nikola Đurković” Kotor. Ljubitelji vokalne muzike imali su priliku da među 29 izvornih pjesama čuju napjeve sa šireg podneblja, od Risna, Perasta, Mula, Lepetana, Bijele, Gornje Lastve i Grblja, preko Paštrovića, Budve, Sutomora do Pive, Gornje i Donje Morače, Bara Kraljskih u Vasojevićima, Kolašina i Bjelasice, čak iz Pepelja u okolini Užica, Teslića, Vojvodine, Mačve, Korduna, Mljeta. Najviše dragocjenih zapisa pronašla je i zabilježila prof. dr
Zlata Marjanović, docent na Katedri za etnomuzikologiju Akademije umetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, zatim
Davor Sedlarević, rukovodilac KUD „Mijat Mašković” Kolašin, korišteni su i notni zapisi Ludovika Kube, a najstariji zapis Franja K. Kuhača iz Budve datira iz 1869.godine. Neke su izvedene prvi put - budvanska „Pođo` s đevojkom na vodu”, paštrovska „Maglica se povr` vrva vila” i druge, o čemu je prof. Marjanović dala stručna objašnjenja, što je publika prepoznala i vrednovala burnim aplauzima. Na bis su pjevačice „Đurkovića”, u „bit-boks” saradnji sa
Emirom Šabotićem izvele refren iz grbaljske pjesme „Pjevala bi` pjevala, no ne mogu sama”.
– Ovo je pionirski poduhvat i veliki uspjeh: izvesti ovako teške pjesme, ovoliki broj pjesama od ljudi koji su uglavnom amateri, za Crnu Goru je hrabar potez. Drago mi je što je Pjevačka grupa Folklornog ansambla „Nikola Đurković” izuzetno unaprijedila svoj rad, sjajne djevojčice iz Budve i naša grupa iz Kolašina koja je prva počela ovim da se bavi u Crnoj Gori, uz jaku saradnju sa kotorskim folklorašima, mi smo praktično svi jedno društvo. Za razliku od regiona, u Crnoj Gori ne postoji nijedan etnokoreološki ili etnomuzikološki smjer u obrazovnim ustanovama ili katedrama fakulteta koji se bave narodnom muzikom i igrama, koji školuje izvođače i istraživače tradicionalne muzike. U regionu se oni školuju preko smjerova na katedrama, a mi ih edukujemo preko kulturno-umjetničkih društava, drugog izbora nemamo, kaže za „Dan” Sedlarević, specijalista-vaspitač za tradicionalne igre i istraživač igara i pjesama. Istakao je da je prof. Marjanović sjajno osmislila koncert, što je dokaz da stručnjak odlično prilagođava repertoar grupama.
– Vrlo je lijepo oživjeti i vratiti na scenu muzičko nasljeđe ovih krajeva, koje je vrednovano u užem stručnom krugu. Pjevači rade vrlo ozbiljno, poštuju struku, etnomuzikologe, etnokoreologe, ističe Marjanović, koja sarađuje sa „Đurkovićem” od 2017. godine.
M.D.Popović
Skoro da nema pjevača koji znaju pjevati tradicionalno– Oko 90 odsto programa je bilo iz Crne Gore, ali smo htjeli da pokažemo da vladamo i drugim stilovima pjevanja, mislim da smo to u potpunoj mjeri uspjeli, bilo je i suza i smijeha. Čestitke
Predragu Šušiću, koji je ušao u cijeli ovaj projekat bez nekih značajnih finansijskih sredstava, uz veliku ljubav prema svemu ovome. Sarađujemo već preko deset godina i njemu bi trebalo odati priznanje, cijeli grad bi trebalo da stane iza njega, jer Kotor ima jaku pjevačku tradiciju (SPD „Jedinstvo”), ali što se tiče ovog tradicionalnog „izvornog”, skoro da u Crnoj Gori više nemamo nikoga ko se time bavi, naglasio je Sedlarević.
)){kind=small}
