Dokumentarni filmovi „Mir naše Gospe”
Vladimira Perovića, „Južina”
Dušana Vulekovića i „Zašto volim Kotor” mladog autora
Nemanje Studovića prikazani su u Kinu Boka kao ostvarenja domaćih autora u produkciji matičnih gradova –Tivat i Kotor. Sva tri filma, po riječima
Marine Dulović, sekretarke za kulturu, objedinjuje ljubav autora prema autentičnim vrijednostima Kotora i Boke kotorske u cjelini i njihova briga za budućnost. Prepoznajući te vrijednosti, Jelena Vukasović, bivša sekretarka za kulturu je 2018. godine pokrenula projekat podrške individualnom kulturnom stvaralaštvu, u okviru koga su ostvareni i ovi filmovi.
Dok je Studovićev film „divna šarmantna naiva”, optimistična i puna muzike i mladalačke energije, Vulekovićeva melanholična, samoironična „Južina“ – „pilot projekat za duži film o južini” opisuje „fjaku“ kroz tri sagovornika, dotle je Perovićev 21-minutni dokumentarac „Mir naše Gospe” je po riječima dramskog pisca Stevana Koprivice, „subverzivan“. U poetičkom, ali i u drugom smislu, ovaj film je kontrapunkt mira, ljepote, svetosti, metafizike, koje imaju ovaj Zaliv, otok Gospa od Škrpjela i ostrvo mrtvih”, sa brodovima, gliserima, koji kruže kao na video-igricama. Koprivica je uporedio najezdu turista sa fenomenom „marabunta”, ogromnim amazonskim mravima koji preoru sve što im se nađe na putu. Takav utisak u Perovićevom filmu ostavljaju turisti svih rasa i boja, opsijedajući ga i slikajući od jutra do večeri, dok pored otoka poput Godzile iz horor filmova prolaze kruzeri, ostavljajući utisak kao da će uništiti otok.
Reditelj Vladimir Perović je kombinovao spore i ubrzane kadrove po unapred tačno ispisanom sinopsisu.
– Moj doživljaj je bio taj – preda mnom je jedno ostrvo na koje ne samo Perast i Boka, nego Crna Gora i Jugoslavija mogu da budu ponosni. Kulturni svijet zna za ovu vrijednost, to što imamo možda i ne vrednujemo toliko koliko zaista vrijedi. Taj metafizički mir treba da bude posjećen, ali turisti su posebna vrsta ljudi, promakne im mnogo toga. Zato sam i ostavio onu scenu sa slikama Tripa Kokolje, sa zavjetnim pločicama, sa goblenom Jacinte Kunić za kraj, samo uz ostatke tih koraka i uz zapitanost: da li su te horde dobrodošle, da li su vidjele, doživjele, ili su samo protrčale, živimo li u jednom vremenu u kome je sve pretjerano, prebrzo, sve je „over”... Napravio sam sudar duha na jednoj strani i grube, prebrze materijalnosti na drugoj. Upravo zato ta ubrzanost koju nikada ranije nisam koristio kao efekat u svojim filmovima – objasnio je Perović.
M.D. Popović
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
