Ukoliko se nastavi sa tendencijama koje smo vidjeli na djelu u drugoj polovini 20. vijeka, koje traju do dana današnjeg, uslovljene su preimenovanjem srpskog u srpsko-hrvatski, vrijeme pred nama će biti u znaku jezičke i lingvističke borbe čiji je preduslov ujedinjenje politike i nauke, poručio je prof. dr Miloš Kovačević na Akademskoj tribini, koja je preksinoć održana pred brojnom publikom u „Srpskoj kući” u Podgorici.
Srpsko-hrvatski jezik bio je neka vrsta garancije bratstva i jedinstva, a onog trenutka kad se raspala Jugoslavija i on se raspao. I kraj 20. vijeka doveo je do nečega što je bilo gdje u svijetu teško razumljivo – inaugurisani su politički jezici, termin koji do tada nije ni postojao, kazao je lingvista. Sada pojedini kao Igor Lakić, hrvatski, crnogorski, bosanski, a tu svrstava i srpski, nazivaju političkim jezicima, rekao je Kovačević.
– Evropa je pokušala da izjednački političke sa lingvističkim jezicima, a u tu grupu je svrstala i srpski kao ostatak srpsko-hrvatskog jezika jer je svako za sebe uzimao ono što je htio. U tim jezicima ima nekog jedinstva, a to je, kako je rekao Branko Ćopić, antiprotivna politika, i to samo protiv srpskog jezika. Taj odnos se najbolje ogleda u odnosu prema ćiričici – objasnio je Kovačević.
On je upozorio da ukoliko ne bude jedinstva kod Srba, a ono najviše zavisi od matice Srbije, naš jezik i naša ćirilica do kraja ovog vijeka samo će se pominjati. Naglasio je da srpske institucije kulture i nauke treba više da učine za očuvanje našeg jezika i pisma.
– Treba očekivati ujedinjenje lingvistike i politike, odnosno nauke i političkih elita. Ukoliko srpske intelektualne i političke elite ne budu zajednički radile na očuvanju srpskih identitetskih kriterijuma srpski jezik i ćirilica će se samo pominjati – poručio je prof. dr Kovačević. Da bismo zaštitili naš jezik i pismo treba djecu učiti srpskom jeziku, jer je to jedini način da opstanemo, poručio je prof. dr Mihailo Šćepanović. On je govorio o narodnim osnovama srpskog jezika, odnosno istočno-hercegovačkog jezičkog tipa Vukovog jezika koji je danas, kako je rekao, prisutan na svim srpskim teritorijama.
– Na nama je da čuvamo jezik i pismo, da se oslanjamo na one stubove iz naše nauke i istorije iz naše prošlosti koji nam predstavljaju uzore. Naše zemlje i naš narod su napredovali onda kada su političari i glavari slušali srpske pametare. kada su Jovan Cvijić i Aleksandar Belić držali predavanja na Kolarcu u prvom redu sjedio je kralj Aleksandar Karađorđević. To su bila ona vremena kada su se umni ljudi pitali. I da nije umnih ljudi ne bi bilo ni ovako tvrdih srpskih međa. Milan Rešetar, Srbin katolik, član SANU, ostavio nam je za pokoljenja što srpska mladež mora da zna: ako si vjernik naučne istine onda ne možeš da dozvoliš da te uprlja politika. Na nama je danas da se ugledamo na umne ljude iz naše prošlosti, i da kažemo onima koji su ukrali da su ukrali. To je put našeg opstanka i pisma, jer dok god opstajemo jezički i pismom mi smo objema nogama na zemlji, i to na srpskoj zemlji – poručio je prof. dr Mihailo Šćepanović.
Akademska tribina, čoji je urednik književnik Budimir Dubak, održava se u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta i Srpskog informativno-kulturnog centra „Sveti Sava”. Tribinu ustanovljenu sa idejom da vrsni srpski intelektualci svojim nastupom ukažu na mjesto koje danas zauzima srpski narod u regionu, Evropi i svijetu kao i probleme sa kojima se suočava u 21. vijeku, otvorio je besjedom mitropolit Amfilohije.
S.Ć.

---

Kriterijum identiteta
Na djelu je izmišljanje političke podloge stvaranja nazovi jezika i to samo po imenu, rekao je Kovačević.
– Nastajanje tih jezika direktno je vezano za politiku. Naime, male države svoju samostalnost zaokružuju političkim jezicima. A to znači vratiti se iz 21. u 19. vijek, kada je jezik bio jedini kriterijum identiteta. Nezgodno je sada narodima koji nastali zaslugom Titove politike reći da su kriterijumi njihovog postojanja manje vrijedni od onih koji su osobeni za velike evropske narode. S te strane, može se očekivati sve glasnija promocija političkih jezika na račun jedinog lingvističkog jezika iz koga su svi nastali, srpskog – naglasio je Kovačević.



”Evropa je pokušala da izjednački političke sa lingvističkim jezicima, a u tu grupu je svrstala i srpski kao ostatak srpsko-hrvatskog jezika jer je svako za sebe uzimao ono što je htio