U Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti juče je promovisana knjiga „Narodne pjesme Crne Gore” srpskog etnomuzikologa Miodraga A. Vasiljevića, kapitalno izdanje koje su zajednički objavili CANU i Muzički centar Crne Gore. Ovo vrijedno izdanje koje objedinjuje dva davno objavljena zbornika je objavila SANU, kako je kazao akademik Žarko Mirković, predstavlja „istinitu, faktografsku i analitičku sliku muzičke tradicije Crne Gore”. Mirković je naglasio da se u sadržaju ove knjige „iščitava manje vidljiv, svjesno potiskivan lirski duh i rafinirana poetičnost u osnovi epskog čovjeka koji je vjekovima bio prinuđen da slavi samo borbu i junaka, i veliča borbu za slobodu i njene žrtve”.

– To je slika njenog bogatstva u različitosti zasnovanih na zajedničkom etničkom korijenu ljudi koji je nastanjuju, na zajedničkom ili srodnom jeziku koje govore, na mnoštvu zajedničkih običaja, osobina i vrijednosti, sličnim društvenim okolnostima i istorijskoj sudbini. Ova knjiga spomenik muzičke tradicije Crne Gore, najbolje svjedočanstvo grandioznog djela srpskog etnomuzikologa Miodraga Vasiljevića i njegovog značaja za očuvanje muzičke tradicije naše zemlje, koja već danas, svega pedesetak godina nakon što je on zabilježio, lagano nestaje iz naše svakodnevice i vidokruga – kazao je Mirković.

Na priređivanju ovog zbornika koji sadrži 797 zapisa narodnih pjesama Crne Gore veliki doprinos su dale dr Sanja Radinović i dr Ivana Drobni, inače Vasiljevićeva unuka, profesorka na Muzičkoj akademiji u Beogradu.

Direktor Muzičkog centra Željko Šofranac kazao je da ova knjiga, kao i svi prethodni naslovi koje je objavio Muzički centar, daju smisao novom cilju ove ustanove pod čijim okriljem će uskoro početi da radi edukativni centar.

Dr Ivana Drobni, unuka Vasiljevića, govorila je o okolnostima u kojima je njen djed sakupljao pjesme prije i poslije rata. Činjenica da su mu svi zapisi izgorjeli u šestojanuarskom bombardovanju Beograda Vasiljevića nije obeshrabrilo, te je on odmah nakon oslobođenja krenuo širom naše zemlje da ponovo snima. Od avgusta `49. počeo je da snima od Podgorice, preko Nikšića, Pljevalja, Berana, do Bijelog Polja. Godinama je materijal, koji je predao SANU 1959, dopunjavao. Umro je 9. avgusta 1963. godine i nije doživio ni izdavanje knjige sa pjesamama iz Crne Gore ni Zbornik pjesama Hamdije Šahinspahića, kazala je ona.

Dr Sanja Radinović je rekla da knjiga predstavlja muzičko blago Crne Gore. Ona se posebno osvrnula na odnos Vasiljevića sa kazivačima, koji je bio „uvijek topao i prijateljski”. Podsjetila je da se uglavnom oslanjao na gradske kazivače, i da su među njima bile varoške domaćice, kao i učitelji, pravnici, profesori, intelektualci, kao i stari i mladi. Ideja vodilja Vasiljević je bila da sakupi materijal koji će predstavljati presjek muzičkog blaga bez obzira na vjeru i nacionalnu pripadnost, kazala je ona.

– Crna Gora imala je u opusu Vasiljevića najznačajnije mjesto. Ona je bila kruna njegovog melografskog i terenskog rada – zaključila je ona i pozvala nadležne da smognu sredstva da bi se objavila i treća knjiga sa pjesamama iz Grblja, Primorja i još nekih dijelova Crne Gore.

S.Ć.

---