-„Zov praznine” naziv je samostalne izložbe austrijske umjetnice
Evamarije Miler koja se do kraja decembra može pogledati u Perjaničkom domu, galeriji Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Postavka se sastoji od dva video-rada i jedne zvučne instalacije praćene tekstom, a radove prikazuje na četiri TV ekrana. Umjetnica koja se i inače bavi pitanjima percepcije pejzaža, prirode, uticaja-intervencije ljudi na-u taj pejzaž, prikazuje tri različita „dešavanja”. Tako će posjetilac imati priliku da vidi kako vjetar „crta”, ali i kako čovjek doživljava zvukove, te što sve može vidjeti kroz prozor, i koliko daleko⌠A, njeni radovi rezultat su njenih putovanja po svijetu, na kojima, čini se, pokušava da uočava ono što je u pejzažu nekad i sad impresioniralo čovjeka, i što je on pretvorio u mit, mitologeme. Pritom, ovaj miks geografije i mitologije, kako sama navodi u najavi izložbe, analizira, razlaže, ali i oplemenjuje novim tehničko-tehnološkim dostignućima, prvenstveno na polju zvuka – komponujući.
– U radu istražujem na koji način čovjek konzumira-troši i doživljava putovanje i koliko mediji utiču na njegovu percepciju posjećenih mjesta, odnosno koliko je mijenjaju. Zanima me kako i koliko mi neka mjesta vizuelno konzumiramo. Jer, naše iskustvo svijeta se promijenilo činjenicom da sve više i više putujemo, da nam je putovanje danas nešto sasvim uobičajeno, i to svakodnevno. I, to smatram veoma bitnim za ispitivanje – kaže Milerova. Umjetnica dodaje da mi često nesvjesno, automatski popunjavamo te „praznine”, ubacujući sadržaje koje smo vidjeli ili čuli negdje drugo u sadržaj koji je pred nama, pritom se ubjeđujući da je to zaista tako.
Na pitanje da li mi na neki način „trošimo” i prirodu svojim percepcijama, Milerova kaže:
– Mene zaista interesuje kako mi doživljavamo neke prirodne pejzaže, odnosno kako je neki pejzaž povezan s nekim ljudskim konstrukcijama, intervencijama, i kako sačuvati to što je sada neodvojivo povezano. Pritom, tu su uvijek i zvukovi. Često smatramo da su zvukovi uvijek autentični, za razliku od slike, za koju često mislimo da je konstrukt. No, to nije tako. Primjer može biti neki dokumentarac o prirodi. Znate što tamo nije autentično? To nije slika, već zvuk. Zvuk je taj koji kasnije u montaži nalijepimo i spojimo sa slikom, zvuk je snimljen, produciran u studiju. Zanimljivo je zato kako mi često doživljamo prirodu kao nešto što znamo, poznajemo, a u stvari ne znamo, tek treba da je otkrijemo – kaže Miler.
Ona ističe da je to povezano i s onim dijelom čovjeka, koji je još uvijek naturalan, koji imamo u sebi, a o kome ne znamo ništa. Odnosno, to je onaj dio čovjeka koji nas često iznenadi.
– Danas često čujemo marketinške poruke kako trebamo otići u prirodu jer ćemo se tamo pronaći, da ćemo se rekonektovati sa onim našim nepoznatim i iščezavajućim dijelom. No, to je turistički marketing – pronaći sebe u prirodi. Jer, i kad odete tamo gdje vam preporučuju, može vam se desiti da se osjećate kao uljez, kao neko ko je tamo nepozvan „upao”, i mislim da trebamo o tome razmisliti – kaže Miler.
Inače, umjetnica ističe da je na ovoj postavci veoma bitno obratiti pažnju na zvuk, a koji je ona producirala i komponovala.
– Zvuci koje možete čuti su i prirodno autentični, ali i oni koje sam kreirala u studiju na osnovu prirodnih zvukova. Sva tri rada povezuje upravo zvuk – kaže Miler.
Prvi put je u Crnoj Gori, a kao neko ko istražuje prirodu, kaže da joj se Crna Gora dopala na prvi pogled.
Naročito činjenica da imamo more, kao i činjenica da su se u jednom danu izmijenili sunce, kiša i vjetar. Tokom ove sedmice, dodaje, sigurno će ovdje uraditi neke video snimke koje će možda koristiti u nekim budućim radovima. Ž.J.
)){kind=small}
