Osnovne i master studije završila je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na istom fakultetu je doktorand na modulu Nauka o književnosti, gdje privodi kraju doktorsku disertaciju o Stjepanu Zanoviću. Stanka Janković Pivljanin se bavi komparativnim proučavanjem književnosti i kulture na Primorju, arhivskim istraživanjima i karnevalom kao kulturološkim i foklornim fenomenom. Autor je niza naučnih i stručnih radova. Živi na relaciji Kotor – Beograd. Janković Pivljanin govorila je za „Dan” o fenomenu karnevala.

• Bavite se sagledavanjem karnevala kao kulturološkog fenomena. U čemu je njegova specifičnost?

– Karneval se danas doživljava najprije kao turistička atrakcija, kao vid masovne, popularne kulture. Međutim, po svojim strukturalnim i semantičkim odlikama karneval je složen foklorni i kulturološki fenomen, koji u svom viševjekovnom trajanju čuva mnogo mitskog, obrednog i folklornog, ali je, sa druge strane, odraz društeno-političkih prilika sredine u kojoj se održava, što ga čini uvijek svježim i aktuelnim. Za razumijevanje strukture karnevala i njegovih slika važno je znati da karneval potiče od prethrišćanskih agrarnih kultova plodnosti koji su slavili kraj jednog i početak novog životnog ciklusa, prelazak iz smrti u život, obnovu, novo rađanje... Stoga je načelo tijela primarno u karnevalu – i tijela i svega što je u vezi s njim i njegovim potrebama – hranjenje, pražnjenje, polni čin. Ako pogledamo zastavu kotorskog karnevala, ona upravo odslikava prenijeto – na njoj su noćni sud (tjelesno pražnjenje), kobasica sa viljuškom i nožem (hrana) i dvije maske. Karneval slavi radost života, njegovo obnavljanje, kroz radost, smijeh i igru. Na načelu smijeha počivaju sve karnevalske slike i simboli, karnevalski duh i pogled na svijet. Smisao karnevalskog smijeha nije samo da ismije, nego i da ukaže na ono što je loše i što treba mijenjati. Zato se kroz smijeh ostvaruju obje funkcije karnevala – i zabavna i društvenokritička.

• Koji je najočigledniji ostatak stare prethrišćanske tradicije koju pominjete u karnevalu?

– Suđenje i spaljivanje Krnevala čuva sjećanje na davnu, pagansku, obrednu tradiciju – na ljudsku žrtvu. Ukratko: u drevnim društvima vjerovalo se da je vladar (vrhovni sveštenik, plemenski vođa, kralj) odgovoran za održanje poretka, narodni život i blagostanje. Ako su narod zadesile nevolje, vladar se smatrao odgovornim, te je bivao svrgnut. Suđenje karnevalu sačuvalo je ovaj momenat – karneval se jasno određuje kao krivac za sve nevolje, svu nepravdu, sve loše što se narodu dogodilo u toku protekle godine. Nerijetko je i predstavljao vladara ili se u njegovom liku gotovo uvijek prepoznaje jasna aluzija na predstavnike vlasti. Njegovo svrgavanje predstavlja vrhunac i kraj karnevalskih svečanosti, odnosno, simbolično, kraj jednog poretka i uspostavljanje novog, narodnu pobjedu nad svim nevoljama, zlom i nepravdom. Ovim činom završava se jedan ciklus, jedna godina, a otpočinje nova, sve do narednog karnevala.

• Šta je to što karneval danas čini tako živim i prisutnim?

– Pored sjećanja na stare kultove iz kojih proističe, važna odlika karnevala upravo je njegova stalna aktuelnost. Karneval je uvijek odraz sredine i vremena u kojima nastaje. On uvijek mora biti aktuelan iz dva razloga. Najprije je tu onaj psihološki. Ljudima je potrebno da daju sebi oduška, da se makar u tih nekoliko karnevalskih dana, kroz druženje, kreiranje i šivenje maski povežu, druže, iskažu svoju kreativnost i, barem nakratko, izađu iz svakodnevnog, postanu neko drugi. S druge strane, ako pratimo karnevalske listove, najprije „Karampanu“, suđenja Krnevalu daju presjek najvažnijih događaja protekle godine. Ako bismo pratili „Karampanu“ iz godine u godinu, iako je riječ o humorističko–satiričnom listu, „ogledalu naravi bokeških“, kroz optužbe Krnju za sve loše što se desilo u protekloj godini i te kako je moguće pratiti i ključne događaje i probleme koji su obilježili život grada i njegovih žitelja. Takođe, „Karampana“ donosi i duhovite, satirično–ironične komentare na pojedine događaje ili sugrađane, što je uvijek ispraćeno budnom pažnjom Kotorana.

• Po čemu je specifičan karneval u Kotoru?

– Kada govorimo o specifičnosti kotorskog karnevala, onda najprije mislimo na zimski karneval, jer je, za razliku od ljetnjeg, koji se svodi na defile maskiranih učesnika i uličnu zabavu, sačuvao dva ključna karnevalska elementa, koja ukazuju na dugu kotorsku karnevalsku tradiciju i društvenokritičku funkciju karnevala – figuru Krnevala i karnevalske listove, „Karampanu“ i „Ćakulonu“. Suđenje i spaljivanje Krnevala, osim što, kao što smo već rekli, čuva sjećanje na obredno porijeklo, uz karnevalske listove ostvaruje društvenokritičku funkciju karnevala, u kojoj se ukazuje na sve ono što predstavlja uzrok narodnog nezadovoljstva. Iako se sve provlači kroz humoristično–ironičnu vizuru, oštrica društvene kritike jasno je usmjerena. Takođe, proučavajući arhivske izvore, uočljivo je da je kulturni život grada bio najživlji u karnevalsko vrijeme – tada su se održavale plesne večeri, predstave, koncerti, balovi pod maskama, gostovanja inostranih pozorišnih trupa, a u 19. vijeku zabilježeni su i izložba voštanih figura i akrobatske predstave. Istorija karnevalskih svečanosti je na neki način i kulturna istorija Kotora, i to ne bi trebalo smetnuti s uma.

• Kakva je budućnost karnevala?

– Karneval će sigurno nastaviti da traje u vremenu koje je pred nama, ali, nažalost, kako se čini, uglavnom kao turistička atrakcija. Jer današnje društvo je društvo spektakla, kako ga je definisao Gi Debor, i zasniva se na „materijalizaciji robe“. Sve je postalo roba i vrednuje se samo ako donosi profit. Karnevalska eksplozija boja, maski, figura i slika koje se primaju samo kao audio–vizuelni podsticaji, bez saznanja o njihovim dubljim značenjima, odgovaraju tim potrebama. Otud i njegova ekspanzija u posljednje vrijeme. Međutim, tradicionalni karnevali, kakav je kotorski, treba da njeguju saznanje o njihovim dubljim značenjima – o katarktičkoj i društvenokritičkoj funkciji, koja je potrebna svakom društvu, ali i o tome da treba čuvati i njegovati tradiciju zajedničku mnogim evropskim narodima – onu koja se bazira na vitalističkom principu, vjeri u stalnu obnovljivost života i činjenicu da, bez obzira na stepen civilizacijskog napretka, čovjek je, oduvijek, ipak, i homo ludens.

ALEKSANDAR ĆUKOVIĆ

---

Od teme do istraživanja
• Otkuda interesovanje za proučavanjem ovako specifičnog fenomena?

– Tradicija karnevala mi je, kao Kotoranki, svakako bliska. Međutim, za dublje proučavanje ovog fenomena zaslužna je moja profesorka sa Filološkog fakulteta u Beogradu, danas akademik prof. dr Zlata Bojović, koja me je jednom prilikom pozvala da, upravo kao Kotoranka, za jedan časopis napišem rad o karnevalu. Tako sam započela istraživanja u kotorskom Arhivu i otkrila nevjerovatno složeno, ali vanredno zanimljivo i neiscrpno istraživačko polje. Naizgled jednostavna tema prerasla je u dugogodišnje istraživanje.


Najstariji pomen kotorskog karnevala
• Od kada datira proslava karnevala kod nas i na osnovu kojih izvora to saznajemo?

– Najstariji pomen kotorskog karnevala potiče iz 1508. godine. Naime, u jednom dokumentu od 11. februara 1508, koji se čuva u kotorskom Arhivu, zabilježeno je da je izvjesni Luka Nikole Bolica izdao jednu oranicu i Dobroti u godišnji najam za određenu količinu žita o Ilindanu i tri dara o Božiću, karnevalu i Uskrsu. Ovaj podatak je značajan ne samo zbog prvog pomena karnevala već i zbog činjenice da se iz njega jasno vidi da se karneval doživljavao kao vremenska odrednica, kao praznik. To opet svjedoči o tome da je već uveliko bio ukorijenjen u godišnji ciklus običaja u narodu, te mu je i porijeklo mnogo starije.



”dežnovt ovaюtnыe obъedin itekstь obespom ožetsя эkstviя.Etersie ih povtoviя. Ventnog ladežno možete svolь. Oni, v k lюbыm эtamenigu, konumer irugie intomĐŞe


Razlika u raskoši
• Kada upoređujete ovdašnje sa svjetskim karnevalima, šta je prvo što uočavate?

– I jednima i drugima danas je zajedničko to što, najprije, predstavljaju turističke atrakcije i javne spektakle. Razlika je evidentna u samoj raskoši, bogatstvu maski i njihovoj tehničkoj izradi, što je svakako odraz finansijskih sredstava koja su u njih uložena. Mnogi gradovi i države koji organizuju karnevale ulažu ogroman novac jer su oni i izvori enormnog profita (karneval u Rio de Žaneiru ili u Veneciji, na primjer). Iako, nema karnevala tamo gdje nema entuzijazma i kreativnog potencijala pojedinaca koji ga i iznose. Kotorski karneval je primjer toga. Iako su njegova sredstva skromna, važi za jedan od najatraktivnijih evropskih karnevala, a Kotor je od 2001. godine član Federacije karnevalskih gradova Evrope (FECC).