Ključno u pozorištu, kao i u svemu ostalom u životu je imati želju da nešto ispričamo, pokazati da nam je do nečega stalo, a kad se te želje spoje sa strašću, koja bi trebala biti motor kreacije svega oko nas, onda nastaje dobra atmosfera za rad na predstavi, za istraživanje, eksperimentisanje, za igru, smatra teatrološkinja i rediteljka Morana Dolenc iz Hrvatske, članica stručnog žirija KFPD. Diplomirala je teatrologiju na Sorboni i završila Ecole Nationale Superieure des Arts de la Marionnette u Šarlvilu (Mezieres) u Francuskoj i za nju je lutkarstvo „sinergija svih umjetnosti koje grade jedan poseban svijet u kojem je sve moguće”.

– Lutkarstvo je najljepši i najmoćniji vid pozorišta, moj posao, moj život. Često se vode polemike oko rediteljskih vizija i je li nešto uistinu lutkarsko ili lutkarski zamišljeno. Voljela bih da se više priča o vrstama dramaturgija za pozorište lutaka, njihovoj inovativnosti, raznolikosti, istraživačkom smjeru, nego da se traže sličnosti i dodirne tačke s dramskim teatrom i da se nepotrebno i stalno upoređuju. Za mene je dramski teatar samo jedan segment koji mi pomaže u nastanku lutkarske predstave, kaže u razgovoru za „Dan”. Priprema dvije nove predstave. Zajedno sa Bugom Marijom Šimić u zagrebačkom pozorištu „Mala scena” radi autorski projekat „Priča o glasu”, svoju prvu predstavu za bebe, zbog čega je jako uzbuđena. U Pozorištu Virovitica postavila je Joneskove „Priče 1234”, predstavu koja se „na neverbalan način izazovno baca u ralje mladih gledalaca od 4 godine pa nadalje”. Ove zime radila je s nezavisnim pozorištem „Poco Loco”, u potpunosti posvećenom djeci. Zatim se vratila u Gradsko kazalište lutaka Rijeka gdje je u sklopu EPK-a postavila lutkarsku monodramu za djecu „Sretna kućica”.

Kotorski festival, ljudi koji rade u njemu i koji ga posjećuju rijetka su pojava, kaže Morena i ocjenjuje da je to „pravi primjer mogućnosti promjena”.

– Mome čuđenju i iznenađenju nema kraja kad gledam ovu djecu, koja su „inficirana umjetnošću”. Po prvi put sam poželjela da ta infekcija postane epidemija, jer je uistinu sjajna i potrebna! Mislim da svako kao pojedinac može uticati na svoju okolinu i živjeti svoje stavove i uvjerenja, pa na taj način ujedno može i mijenjati svijet oko sebe, onim što voli i za što živi. Nakon ovog iskustva jako bih voljela da sarađujem s pozorištarcima u Crnoj Gori, kaže Dolenc, koja je svoj doprinos dala učešćem u okruglim stolovima gdje se razgovaralo o teatru za djecu i mlade.

– Konkursi za dramske tekstove mogu biti poticaj mladim autorima, ali bi trebali biti zapravo zadnja faza u nekom sistemskom edukativnom procesu namijenjenom pozorišnim umjetnicima koji tek izlaze s akademija ili se još školuju, i naravnom svim ostalim zainteresovanima. Edukativnim procesom, npr. pomno osmišljenim nizom aktivnosti koji na svim pozorišnim nivoima (režija, dramaturgija, scenografija, kostimografija, koreografija, muzika, dizajn svjetla i zvuka itd.) promoviše pozorište za djecu i lutkarsko pozorište, potrebno je zainteresovati mlade ljude i konkretno početi skidati stigmu manje vrijednog, manje interesantnog i olako shvaćenog pozorišta. Takođe, trebalo bi da se riješimo epiteta „dramski” tekst, pogotovo u teatru za djecu, i otvoriti se drugačijim shvaćanjima npr. lutkarske dramaturgije, dramaturgije pozorišta materijala, predmeta itd. Na taj način dramski tekst bi mogao biti i neki predložak za scenski igru, neverbalni tekst, izvedbeni tekst itd, predlaže Morena.

M.D.Popović

---

Sve u životu dešava se s razlogom
– Nadam se da ću i ove godine doći na Kotorski festival s predstavom „S razlogom”, koja je nastala u koprodukciji Kazališne družine „Pinklec” iz Čakovca i moje „Lutkarske organizacije koju fakat trebamo” (LOFT). Protekle smo godine prošli selekciju, ali zbog već dogovorene turneje Pinkleca u Kini, nismo mogli doći. Predstava nam je jako važna i svi je silno volimo i pazimo, jer je nastala iz nepretenciozne želje da progovorimo o ljudskom životu i situacijama koje su nas uzdrmale, razveselile ili pokrenule neku emociju u nama. Krenuli smo od činjenice da nam se sve u životu dešava s razlogom iako ponekad ne možemo odmah razumjeti zašto, pogotovo kad nam se dešavaju neke tužne ili teške stvari. Autorski projekt glumaca Brune Kontreca, Maria Jakšića, Petra Atanasoskog i mene prešao je sve naše granice očekivanja i predstava je doživjela veliki uspjeh.