Kulturni centar Bar je barskoj publici prikazao još jednu dobru pozorišnu predstavu. Komedija „Gospodska krv”, Nikšićkog pozorišta, u režiji
Slobodana Marunovića, po tekstu Marka Kavaje, sa glumcima koji su pokazali visok nivo glumačkog umijeća, nasmijala je publiku, ali i poslala snažnu poruku o nama, ljudskim devijacijama - gramzivosti, pohlepi, lažnom moralu i potrebi da budemo ono što nijesmo. Predstava je zbog „vrijeđanja javnog morala” bila zabranjena pedestih godina prošlog vijeka.
Prema riječima Marunovića, ovaj tekst i predstava su na neki način molijerovski komad, prenesen u naš crnogorski milje.
– Vidjeli smo da ona ne vrijeđa nikog, već govori o našem mentalitetu - surovosti, gramzivosti, ljudima koji žele da budu ono što nijesu, koji se kriju iza djela svojih predaka i njihovih junačkih medalja. To je i današnja slika jednog dijela našeg društva i okruženja - kazao je Marunović, koji je do sada režirao preko dvadeset pozorišnih priča, a kao mlad glumac igrao je upravo u ovoj predstavi koju je tada rediteljski priredio
Branislav Mićunović.
– Ja sam jedan od pozorišnih Don Kihota, jer vjerujem da umjetnost, odnosno teatar, mogu promijeniti svijet, odnosno pomjeriti ga, makar milimetar, na bolje, u poplavi neukusa, kiča i obezvređivanja svega. Ja se bavim pozorištem, u životu nijesam ništa drugo radio, živio sam sa pozorištem, glumcima, dramskim tekstovima. Trenutno sam najstariji glumac i član CNP i teatar je, na neki način, moja sudbina - istakao je on.
U predstavi je sve odlično funkcionisalo, počev od režije, teksta, visokog glumačkog umijeća i artizma, kostimografije, scenografije, muzikeâŚ
– Tokom cijele predstave publika je bila fenomenalna, a to je za glumce izuzetno važno, kada osjete potvrdu sa druge strane. To i jeste suština pozorišta, ta vrsta razmjene i komunikacije. Kad god se to osjeti, onda je naša igra bolja i ljepša, i onda znamo da to što radimo ima smisla - kazao je
Stevan Vuković, koji je za briljantnu ulogu sluge Pušelje dobio Gran pri na Međunarodnom festivalu glumca, prošle godine u Nikšiću.
– Sve što je osjetljivo dobro je za pozorište, jer teatar tada ima svrhu. Mislim da su ovakve predstave danas potrebne više nego ikad, ali je loša stvar što se ništa nije promijenilo za ovih sedamdeset godina, jer i danas možemo pronaći iste likove i pojave, u još većem broju. To je suštinski loše, ali je dobro da pozorište to prikaže i da se čovjek ogleda u tome i sam vidi što mu je činjeti. Za mene je ova uloga bila veoma inspirativna. Imao sam slične primjere u svom okruženju i povučen time radio sam na ovom karakteru i liku - dodao je Vuković.
Pored njega Gran pri je za epizodnu žensku ulogu dobila je i
Ana Vučković, a dobro su iznijeli svoje uloge i
Dušan Kovačević, Jelena Nenezić Rakočević, Jovan Dabović, Slavko Kalezić i
Nikola Vasiljević.
Glumac Nikola Vasiljević posebno ističe:
– Radi se o produkciji Nikšićkog pozorišta, i iako nijesmo svi članovi ove kuće, svi smo imali žarku želju da na najbolji način ispričamo priču koja se tiče svih nas. Reditelj, Slobo Marunović, nam je u tome mnogo pomogao, jer nas odlično razumije i kao glumac. Ta dobra energija, dobri međuljudski odnosi i ljubav, kao da godinama radimo zajedno, još jednom su pokazali da su neophodni da bi se uradilo nešto dobro - zaključuje Vasiljević. D.S.
Kultura nam je potrebna koliko i hljeb– Posebno je zadovoljstvo igrati kada je sala puna. Barska publika jeste izgrađena, ima kulturnu tradiciju kroz Barski ljetopis i sve ostale festivale, ali izrazio sam i želju da bih veoma volio da dođe i neko ko nikada nije bio u pozorištu, jer je značajno dotaći nekog i promijeniti barem, jednog gledaoca. Kultura je uvijek bila na margini, bilo je uvriježeno mišljenje da nam i nije potrebna, a ja i svi zdravomisleći ljudi smatraju da nam treba kao hljeb nasušni - kazao je Vasiljević.”Ovakve predstave danas su potrebne više nego ikad, ali je loša stvar što se ništa nije promijenilo za ovih 70 godina, jer i danas možemo pronaći iste likove i pojave
)){kind=small}
