Srpski pjesnik iz Crne Gore Ranko Jovović sahranjen je juče u rodnom Kosiću, kraj Danilovgrada. Brojna rodbina, komšije, prijatelji po peru, oprostili su se na groblju Čepurci od čovjeka koji je svojim književnim djelom zadužio savremenu srpsku književnost.
– On je posvjedočio svojom vjerom u Hrista Boga živoga i zapisao svoj bol, bol poraza koji je doživio kroz svoj život. Pjevali smo i ovu pjesmu koju uvijek pjevamo kad nekog ispraćamo „blažen je put kojim danas ideš, dušo...”, blažen je i ovaj put koji je jedini za svako ljudsko biće i blago tome koji iz ovoga prolaznoga života pređe u onaj neprolazni, vječni život. Imao sam tu radost da ga posjetim prije neki dan i osjetim njegov bol i stradanje, ali i neku radost koju je u sebi nosio, onu sazrelu radost. Stradanje njegovo započelo je od njegovih malih nogu. To je ono što ga je pratilo čitav njegov život. Nosio je ranu svoga oca, a kroz ranu svoga oca i ranu svoga naroda, koja je još nezacijeljena. Osjetio je da je ovo naše buđenje naroda u Crnoj Gori ustvari ono što je očekivao čitavog svog života i što mu daje snage i nade da će se obnoviti njegov narod, bratska ljubav, sloga i sloboda. Pjevao je o slobodi i stradanju čitavog života. To je suština čitave njegove poezije. Njegova ljubav prema srpskom narodu je duboka, neprolazna. Ona ne iščezava ni na ovom blaženom putu, nego ostaje zapisana u njegovom divnom i čudesnom pjesničkom djelu.
Očekuje ga njegov otac Miloš o kome je toliko pjevao, a pjevao je i o nebeskom ocu. Ide u njegovo naručje i svih svojih časnih predaka koji su hodili istim Božjim putem i kojim je i on hodio, gonjen i progonjen, ali neustrašiv u tim tegobnim vremenima. Danas je okončao svoj zemaljski put, svoje zemaljsko strdanje, a evo ga sada dočekuje onaj vječni i neprolazni život kome se nadao vjerujući u Gospoda Boga – kazao je, između ostalog, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, opraštajući se od velikog pjesnika. U ime porodice od Ranka Jovovića se prethodno na podgoričkom groblju Čepurci oprostio Božo Pavićević.
– Dragi Ranko, bio si dostojan sljedbenik svojih predaka, a svojim pjesničkim djelom ostavio si neprolazno svjedočenje o vremenu tvog ovozemaljskog života. O vremenu tvom i našem, prošlom i budućem govorili su i govoriće mnogi - kazao je, između ostalog, Pavićević. On je dodao da je Jovović ispraćen „na put ka susretu sa dušama svojih najmilijih, na koje je bio osobito ponosan”.
Ranko Jovović je rođen 1941. godine u Kosiću kod Danilovgrada. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Danilovgradu i Podgorici. Studirao je na grupi Jugoslovenska književnost i srpskohrvatski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Jovović je objavio knjige poezije: „Gvozdena šuma”, „Dodir tame”, „Jemstvo”, „Divlji plač”, „Psa mi”, „Poljubac za Anu Ahmatovu”, „Gomilanje straha”, „Zemlja za ukop”, „Crnjanski”, „Pagani pred Raspećem”, „Šta je Čovjek bez podviga Gospode”, „Mračni hljeb”, „Moj doprinos razaranju svijeta”, „Ne okreći glavu od mene, Gospode”, „Čekajući Jakobince”... Objavio je i knjige zapisa, intervjua i eseja „Neka mi ništa ne bude oprošteno” i „Doba divljanja”.
Dobitnik je niza značajnih književnih nagrada i priznanja: Udruženja književnika Crne Gore, „Marko Miljanov”, „Risto Ratković”, „Rade Drainac”, „Laza Kostić”, „Radoje Domanović”, „Pečat Unireksa”, „Gračaničke povelje”, Povelje „Sveti car Lazar”, Nagrade Danilovgrada, „Arsenije Čarnojević”, „Pečat varoši sremsko-karlovačke”, „Jelena Balšić”, „Duško Trifunović”, „Jovan Dučić”, „Branko Ćopić”, „Odzivi Filipu Višnjiću”, „Miodrag Ćupić”, „Žičke hrisovulje”, „Makarijevog slova”, „Pečata Hercega Šćepana”, „Izviiskre Njegoševe”. Poezija mu je prevođena na ruski, engleski, italijanski, rumunski i bugarski. Bio je dugo godina urednik časopisa Udruženja književnika Crne Gore „Stvaranje”.
A. ĆUKOVIĆ

---