Stradanje državljana Kraljevine Srbije u Velikom ratu palo je skoro u zaborav, a šira javnost sedam decenija nije dovoljno informisana o braniocima Beograda, o poniženoj i pobjeđenoj srpskoj vojci u četvrtoj Makenzenovoj ofanzivi, oktobra 1915. godine, koja je boravila u Sremskoj Mitrovici. O tim zaboravljenim junacima i njihovim žrtvama pisala je
Olivera Delić u svojoj novoj knjizi „Nestali – srpski ratni zarobljenici i internirani civili – sabirni logor u Sremskoj Mitrovici (1915–1916)”, koji je objavio „Prometej”.
Ni danas se ne sagledava veličina tragedije civilnih i vojnih žrtava koje su prošle ulicama grada, boravile u Kaznenom zavodu i drugim prihvatnim punktovima. Polazna tačka u izučavanju teme o srpskim zarobljenicima i internircima bio je interesantan nesređen materijal arhivske zaostavštine dr Milana Kostića, upravnika Kaznenog zavoda u Sremskoj Mitrovici, a zatim i advokat u Zemunu. Materijal je preuzet 1986. godine od nasljednika dr Kostića. Pronađeni ratni dnevnik u arhivskom materijalu razotkrio je dimenziju tragedije i pojedinosti egzodusa srpskih vojnika i civila u sabirnom logoru od oktobra 1915. do marta 1916. godine. Čitajući kratke bilješke upravitelja o različitim situacijama i nedaćama, razvija se saosjećanje sa patnjama zarobljenika, te se sagledavaju okolnosti nastanka humanitarne krize. Citirajući zapise u ovoj knjizi dragocjena svjedočanstva o stradanju srpskog naroda Olivera Delić ih je učinila dostupnim.
M.M.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
