Glumci i muzičari ispričali su preksinoć premijerno u velikoj sali KIC „Budo Tomović” priču o Slavuju sa Ribnice. Priču o Kseniji Cicvarić, interpretarorki starogradskih i izvornih narodnih pjesama, koja je ljepotom glasa i specifičnom interpretacijom uspjela da pokaže i na pijedestal postavi crnogorski melos. I koliko je ljepote bilo u njenom glasu, toliko je gorčine bilo u njenom privatnom životu, a to je u scensku priču, moglo bi se reći komad s pjevanjem i igrom, uobličila Varja Đukić. U komadu „Slavuj – dramsko-muzičkoj formi za Kseniju Cicvarić” pored Đukićeve, autorke teksta i rediteljke, igraju i Katarina Krek, Vanja Jovićević, Ivana Mrvaljević, Miloš Pejović, Jovan Dabović, Lazar Đurđević, Emir Ćatović, Ana Vujović, Ana Krivokapić, Stefan Savović. Kako u predstavi veliku ulogu igra i muzika, koja je dio dramaturške cjeline, na sceni, ravnopravno sa glumcima pojavljuju se vokalni umjetnici i instrumentalisti: Olivera Tičević, Tijana Ilić, Petar Dobričanin, Miroslav Ilić, Bojana Nenezić, Neda Tadić, Jovan Vuković, Igor Perović, koji su nas podsjetili na Sejdefu, Milicu, Jelku i Janka... A, muziku koju su izvodili ovoj predstavi pripodobila je kompozitorka Nina Perović, scenski pokret osmislila je koreografkinja Tamara Vujošević Mandić, scenograf je Andrej Rondović, kostimografkinja Lina Leković, a video grafiku uradio je Gojko Berkuljan.

Majku Ksenije Cicvarić, Simonu Bracović, od koje je čuvena pjevačica i naslijedila muzički talenat, glumi Ivana Mrvaljević. Njoj, kao rođenoj Cetinjanki, ova predstava o Kseniji i Podgorici, Podgoričanima, veoma joj je i emotivno bliska.

- Dok nabrajamo neka značajna imena poslijeratne Podgorice je i ime mog đeda Milana Čejovića, koji je bio jedan od direktora muzičke škole i jedan od dirigenata hora, član tamburaškog orkestra, i koji je mnogo doprinio razvoju muzičkog života. I, kao njegova unuka, dok izgovaram njegovo ime, kao da ta neka nit traje, produžava se, i to mi je posebno, i intimno drago – kaže Ivana Mrvaljević. Dodaje da joj je i bio cilj da Ksenijinu majku približi publici svedenim gestama, smirenošću.

Sopran Olivera Tičević svojim glasom, pjesmom, dočaravala je i dopunjavala auditivno ono što su o Kseniji „govorile” njene koleginice glumice. Pošlo joj je za rukom, da učini da publika s njom i glumcima zajedno pjeva „Sejdefu”. Ipak, iako je pjevala pjesme koje su proslavile Kseniju, učinila je to na svoj način.

A, koliko je pjesma metafizički bila značajna u Ksenijinom životu, podvukla je i sama Varja Đukić, audio-snimkom glasa Duška Novakovića, njenog sina, koji je emitovan na početku i kraju predstave, gdje govori kako je i u zadnjim trenucima, u bolesničkoj postelji, u bolnici, zapjevala i još jednom, svojim divnim glasom okupila ljude da je slušaju.

Ž.J.

---

Svi smo samo prolaznici u ovom životu
Glumac Emir Ćatović u komadu tumači dva muškarca koji su svaki na svoj način obilježili njen život, doktora Italijana, kao i drugog supruga Miša Cicvarića, i kako kaže, zahtjevno jeste, ali s dobrom koncetracijom i uz probe, to se postiže, i zanimljivo je. Kako kaže, životna priča Ksenije Cicvarić ganula je kao paralela iz njegovog ličnog života. Jer, dodaje, i sam je okružen divnim, ali jakim ženama, koje su se uprkos svemu što im se dešava u životu, uprkos teretu, uvijek išle dalje dignute glave. Dodaje i da je mnogo o Kseniji saznao radom na ovoj predstavi, koja ga je podstakla i da istražuje o njoj. On kaže da je Ksenija bila žena koja je u ovoj maloj sredini, kroz sva ta ratna dešavanja, i nakon toga, kroz jedan okrutni i teški period, kada ste mogli biri protjerani iz svoje zemlje zbog identitetskih stvari, a o čemu je u eseju „Sevdah na Blajburškom polju” prije četiri godine pisao i Miljenko Jergović, uspijevala da preživi uz pjesmu.
- I kad uspijete da sve to opet okrenete na pjesmu, i da je život toliko kratak, da ne traje hiljadu godina... I, treba imati snage da se shvati da smo mi samo prolaznici u životu, i to me inspirisalo da zajedno s ovim divnim ljudima gradimo cijelu sliku o Kseniji - kaže Ćatović.