Producentkinja filmske kuće „Libra” Ranka Velimirović, preminula je u Beogradu u 80. godini života, obavijestili su njen sin Mladen i kćerka Milica Velimirović Paunović. Ranka je filmsko stvaralaštvo oblikovala ljubavlju i bila istinski posvećenik sedme umjetnosti koju je voljela i za koju je živjela.

Rođena Podgoričanka (20.6.1940.), nakon završetka Pravnog fakulteta u Beogradu, rad na filmu i uspješnu producentsku karijeru započela je 1963. godine. Bila je član Udruženja filmskih umjetnika, kao i predstavnik Srbije, Srbije i Crne Gore i Savezne Republike Jugoslavije na festivalima dokumentarnog filma.

U jednom od brojnih razgovora za „Dan”, Velimirovića je, prisustvujućifilmskoj projekciji u Kinu „Boka” u Kotoru (marta, 2018.) izjavila da je bila istinski ponosna na film „Besmrtni poručnik u smrt sa osmijehom”, koji je posvetila ujaku Božidaru Žugiću, poginulom u Aprilskom ratu, čiji se spomenik nalazi na Đurđevića Tari.

„Filmski zanat je ispekla” kod vrsnog profesora više od četiri decenije, uz supruga-reditelja Zdravka Velimirovića, dekana Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, koji je odnjegovao mnoge talentovane studente, među kojima i reditelje Srđana Dragojevića, Darka Bajića i druge. Velimirović je režirao prvenstveno igrane filmove, uradio je osam igranih filmova. Njegov prvi film „Dan Četrnaesti” bio je prvi zvanični predstavnik Jugoslavije na filmskom festivalu u Kanu 1961. godine. Ranka je sa Zdravkom živjela 43 godine, a tokom decenije i po poslije njegovog odlaska, inspirisana ljubavlju prema pokojnom suprugu, neumorno je stvarala.

Po struci pravnica, ona je dovršila djela koja je on za života započeo i uspješno se upustila u avanturu filmskog stvaralaštva.

– Sve što je Zdravko radio, bilo je izuzetno. On se posvetio filmu, a ja sam bila osoba koja je to prihvatila sa ljubavlju. Niko mi nije naređivao šta da radim, ali sam po prirodi radna i sa zadovoljstvom sam preuzela brigu o svakodnevnom životu, tako da je Zdravko mogao samo da se bavi filmom i da ne diže uopšte glavu sa knjige, za koju je Srpska književna zadruga 2013. godine dobila nagradu kao izdavač godine. Dokumentarni film „Stari Crnogorci govore”, nastao je po Zdravkovoj zamisli. On je na listici zapisivao imena ljudi iz ranije emitovanih filmova („Na svetim vodama Lima”, „Morača, Rovca, Kolašin” i „Lovćen Vidokrug”. Poslije njegovog odlaska, 2006. godine sam izvukla određene inserte, od kojih sam napravila film u koprodukciji Libra-filma i RTS-a. Film „Slovo ljubve” smo radili zajedno, ja sam ga dovršila, a film „Carostavni darovi Nemanjića”, o crkvenom nasljeđu u Crnoj Gori, koji je Zdravko započeo i zajedno smo ga snimali, montirala sam poslije njegove smrti. Stavila sam Zdravkov tekst i završila ga 2007. godine – ispričala nam je prije dvije godine Ranka Velimirović, izuzetno kreativna žena.

Dugometražni dokumentarni film „Zdravko Velimirović – život stvaraoca”, (96 minuta), baziran na igranom filmu, napravila je 2006. godine. U koprodukciji Jugoslovenske kinoteke i „Libra filma” emitovan je i dokumentarac „Zdravko Velimirović – lični stav” (2015) u kome on govori o dokumentarnom filmu.

– Sve što je zaostalo od njega, realizovala sam. Objavila sam knjigu „Cvetnik riječi i naziva” koju je izdao Interpres 2007. godine. Napravila sam je od Zdravkovih papirića gdje je zapisao imena, prezimena, toponime, veoma neobične nazive, koji su imali neko čudno sazvučje i značenje. Bilo je tu 15 kilograma papira sa rukopisom i time sam se dobro zabavila poslije njegove smrti, slagala sam sve to na format A-4, lijepila i izlijepila oko hiljadu strana. Sa time sam išla kod Draga Ćupića,uglednog lingviste, člana SANU i prijatelja Zdravkovog, on me je uputio na publicistu Dimitrija Janičića, koji je to azbukovao, objasnila je Ranka u razgovoru za „Dan”, u martu 2018. godine,pri susretu na projekciji filmova „Nokturno za Kotor”, „Dobrodošli u kotorski Fjord”, „U spomen slavne Mornarice” i „Kako sačuvati grad” u Kotoru.

Tada nam je rekla da je na filmskom putu i Mladen Velimirović, sin Zdravka i Ranke, koji je nakon studija na Pomorskom fakultetu u Kotoru, stekao i diplomu Filmske škole u Londonu. Njegovi dokumentarci „Monte Cattaro”, koji je posvećen Kotoru i „Zagarač – selo mojih predaka”, u tom trenutku su već bili nagrađivani na festivalima u Solinu i u Rigi, a ekološki dokumentarac „Amorgos”, koji govori o grčkom ostrvu, tih dana je premijerno „zaplovio” u svijet filmskih festivala.

Ranka Velimirović je aktivno stvarala dragocene dokumentarne autorske projekte, višestruko nagrađivane na mnogobrojnim međunarodnim festivalima na kojima je plasirana kulturno-istorijska i prirodna baština Srbije i Crne Gore (filmovi „Golija”, „Reka Jerma”, „Srebrna planina Rudnik”, „Stara Planina”...).

Datum i vrijeme sahrane naknadno će biti objavljeni.

R.K.-M.D.P.

Uspješno je vrednovala i nastavila djelo supruga Zdravka



Zdravko je bio izuzetno pozitivan i dobrodušan čovjek, posebno je volio Kotor. Ranka je pri svakom razgovoru za „Dan” isticala da je akademik Velimirović „uvijek poštovao sve ljude, da nije gledao ko je katolik, a ko pravoslavac. Međutim, nisu ga pominjali godinama”.

– Ne znam zašto. Tek sada, poslije 13 godina od njegove smrti, na inicijativu Kulturnog centra Kotor, napravljeno je jedno dostojno veče posvećeno ovom zaslužnom crnogorskom autoru, koji je dobio dvije Trinestojulske nagrade (za filmove „Lelejska Gora” i „Zublja grahovačka”), što nije niko u Crnoj Gori. Samo o Kotoru je napravio pet kraćih i jedan dugometražni film i dobio Novembarsku nagradu grada Kotora 2002. godine i Nagradu Bokeljske mornarice, ističe Ranka Velimirović – izjavila je Ranka, u Kotoru 2018.

---