Na prvu loptu teško je povezati kreaciju, stvaralaštvo s izolacijom. No, činjenice kroz čitavu istoriju umjetnosti dokazuju da je upravo neka vrsta osamljenosti potrebna da bi se kreativne, umjetničke ideje sprovele u djelo. Odnosno, da je svakome, a naročito umjetniku potrebno da ostane sam sa sobom i da ono što nosi u sebi može da ogoli najprije pred sobom, pa tek onda da podijeli i s drugima. Da je tako, potvrđuju i naši sagovornici, cijenjeni likovni i vizuelni umjetnici Crne Gore. Doduše, ovu izolaciju, nametnula je pandemija korona virusom, i to ne samo njima, već svima.
„Umjetnost traži vrijeme za posvećenost pa su umjetnici, po prirodi svog poziva, skloni samoizolaciji tako da trenutna situacija sa proglašenom pandemijom, i restrikcijama koje idu uz nju, možda njima i najlakše pada”, kaže grafičar prof. Mirko Toljić, dodajući da se kao i svi ostali građani odgovorno obavezo na, preporučenu, fizičku distancu kako bi zaštitili drugog od sebe. Ostalo se, dodaje Toljić, nije mnogo promijenilo.
– Realizujem nove radove. Obaveze na fakultetu su se redukovale i svedene su na internet nastavu tako da sam dobio i neko dodatno vrijeme i sa njim mogućnost da se malo, u trenutcima odmora, vratim „starim ljubavima“, tako da se opuštam muzicirajući s umjetnicima iz komšijskih ateljea. Istinski život nije zamro, čak je dobio i neke nove sadržaje. Sve je to moguće i uz poštovanje svih, opravdano preporučenih, pravila. Poštujmo i čuvajmo druge, ali ne bi bilo dobro da ne poštujemo i ne sačuvamo sebe – poručuje Toljić.
Slikar Naod Zorić, kaže da ga je ova situacija navela da se zabrine za porodicu, prijatelje, sve znane i neznane ljude. Ali, napominje on, sada već preko 20 godina povučeno živi u kući-ateljeu, crtajući, i povučeno se baveći sobom i samoćom.
– I sada je skoro isto, s tim što su mi noći postale sve više dani. tako se crtajući zaigram pa kao malo dijete ne znam o čemu to „veliki” pričaju. To je moj lijek kako svih ovih godina tako i ovih dana. Iako živim sam ja zaista nijesam sam, znam da su Anđeli pored mene. to su me učili kao dječaka u selu, pa i ovih dana se prisjećam sela i starih koji su govorili da slušam i pamtim, može mi, ne daj Bože, zatrebati. Stari su u pravu, inače kako bih znao juče, danas i sjutra ispeći hljeb i napraviti priganice. Poslednjih dana i noći crtam naše majke i bake, to me vraća u njihova topla krila vjerujući da će i ovoga puta kao i u svim prethodnim vjekovnim jadima one nas čuvati i pobijediti – kaže Zorić, i dodaje da iskazuje svoje „veliko poštovanje svim zdravstvenim radnicima, svima koji se bore za sve nas, priložnicima novca kao i našim molitvenicima pred Bogom moleći se - Presveta Bogorodice, majko božija spasi nas.”
I slikar Mile Albijanić kaže da mu izolovanost ne pada isuviše teško.
– Meni je ova izolacija donekle dobrodošla, inače nemam mira da sjedim u kući. Ovo su za mene radni dani, u ateljeu provodim najviše vremena... Čak je ova situacija izbila i na mojim slikama, recimo, zadnje dvije slike govore o epidemiji straha i o manipulaciji koja traje... – kaže Albijanić.
Njegov kolega slikar Rade Vujačić kaže da se njegove životne navike nijesu mnogo promijenile, i da, kao i do sada, svako prijepodne ide u atelje 500 m udaljen od kuće.
– Tamo pronalazim mir koji nam je ovih dana svima narušen, što od medija što od onog iskonskog straha u ljudima. Ulaskom u atelje, prolazim u drugu dimenziju, onu koju sam sam stvorio. I zaista mi koji se bavimo ovim poslom imamo privilegiju da se teleportujemo, da nestanemo. Želim svima da utonu u neku dobru knjigu, odu daleko u 1870. da upoznaju Van Goga, da pišu i smiju se sa H.Lovecraftom, pa neka pozdrave i Hičkoka što da ne... Samo tako bićemo spremni za sve što slijedi i što je ljudsko i neminovno – poručuje Vujačić.
I vajar Nikola Radonjić kaže da su uprkos vanrednoj situaciji njegove aktivnosti uobičajene, i da to podrazumijeva rad u ateljeu i dovršavanje započetih poslova.
– Neki projekti koji su trebali da se održe u inostranstvu i nekim crnogorskim galerijama zasad su pod znakom pitanja. Radim na njihovom alternativnom predstavljanju javnosti koje će vjerovatno biti preko društvenih mreža u formi prilagođenoj za tu vrstu prezentacije. Meni ne smeta ova vrsta izolacije i nastojim da normalno funkcionišem, ali i pored toga svjestan sam ozbiljnosti situacije i neophodnosti našeg kolektivnog odgovornog ponašanja u cilju sprečavanja širenja virusa – kaže Radonjić, poručujući da moramo misliti na našu stariju populaciju i ljude čiji organizam nije dovoljno jak da se izbori sa korona virusom, i zato se moramo ponašati u skladu sa preporulenim pravilima.
Likovni umjetnik i fotograf Damir Murseljević kaže da mu kao nekome ko se već 20-ak godina bavi različitim vidovima umjetnosti nije teško da se organizuje u ovom specifičnom periodu samoizolacije.
– Arhiv fotografskih snimaka, što onih sa filma što digitalnih, je ogroman i često se ne uspije sve srediti, probrati ili izbrisati u realnom vremenu, tako da je ovo dosta dobar trenutak za tako nešto. Uz to, uvijek ima nedovršenih koncepata izložbi ili ostalih sličnih projekata koji bi se u ovakvim trenucima mogli konkretizovati prije „izlaska u javnost”. Takođe, tu je i kolekcija gramofonskih ploča, a uvijek postoje one koje nisam odavno čuo ili neke za koje nisam imao dovoljno vremena ni preslušati valjano. Na kraju, veliki sam fan filmske umjetnosti, pa često gledam filmove. Nekad su to naslovi koje nisam uspio odgledati zbog drugih obaveza, a često neke pogledam da bih „utvrdio gradivo”. Uz sve to ide obavezna stručna literatura skupljana godinama, o likovnim umjetnostima, muzici i filmu – kaže Murseljević.
Ž.JANjUŠEVIĆ
Mile Albijanić: Ova situacija izbila i na mojim slikama
I slikar Mile Albijanić kaže da mu izolovanost ne pada isuviše teško.
– Meni je ova izolacija donekle dobrodošla, inače nemam mira da sjedim u kući. Ovo su za mene radni dani, u ateljeu provodim najviše vremena... Čak je ova situacija izbila i na mojim slikama, recimo, zadnje dvije slike govore o epidemiji straha i o manipulaciji koja traje... – kaže Albijanić.
”Poslednjih dana i noći crtam naše majke i bake, to me vraća u njihova topla krila vjerujući da će i ovoga puta kao i u svim prethodnim vjekovnim jadima one nas čuvati i pobijediti, kaže Naod Zorić