Zbirka kratkih priča „Let za Budimpeštu” koju je napisala Andrea Raonić, za kratko vrijeme pobrala je simpatije čitalaca širom Crne Gore. Ova mlada spisateljka kazala je za „Dan” da je glavni motiv koji se prožima kroz knjigu „Let za Budimpeštu” ljubav, odnosno nesrećna ljubav.
– Kao neko ko ne voli idealizovanje situacija i uopšte života, odlučila sam se za jednu žestoku injekciju realnosti. Ljubav je ono što nas inspiriše i uvijek je ona suštinski motiv i pokretač svim književnicima svijeta. Otuda je ljubav i glavna tema svih svjetskih bestselera. Moj maleni doprinos književnosti jeste skupina kratkih, proznih djela u kojima se glavni karakteri susreću sa rastancima, prevarama, gubicima… Zapravo, prevelika doza emocija jeste ono što karakteriše moju knjigu. Volim da kažem da se apsolutno svaki čovjek ili žena mogu pronaći u njoj, jer svi smo makar jednom u životu proživjeli ono o čemu se u ovoj knjizi govori – kazala je za „Dan” Raonić.
Ona je pojasnila da svi tekstovi u knjizi imaju sličnu tematiku.
– Ono što ih povezuje jeste što su to zapravo stvari koje su se zbilja dogodile. Nebitno da li je u pitanju autobiografsko djelo. Takođe, povezuje ih jedna jaka emocija, koja se osjeća tokom čitanja. Na to sam veoma ponosna. Najveći uspjeh je kad `prodrmate` čitaoca i vratite ga u stvarnost. Nisu sve bajke - bajke, a ova knjiga je ono što se svima nama dešava – navodi Raonić.
Pojašnjava da je knjiga dobila ime po istoimenoj priči, jednoj od njenih omiljenih.
– To je možda i najupečatljiviji tekst u knjizi, u kom govorim o gubitku nerođene bebe i onoga što njeni roditelji prolaze, pogotovu majka. Tekst nosi snažnu emociju i poruku da nikada ne treba odustajati od svojih snova i da, uprkos svim gubicima, moramo skupiti snage da nastavimo dalje. Ukoliko se osvrnete oko sebe, primijetićete da mnoštvo književnih junaka šeta ulicama, baš pored vas. Ne govorim o Supermenu, Betmenu... Svi smo mi junaci i glavni akteri života. Ja te junake tražim u stvarnosti, u realnom životu koji se oko mene zbiva. Junaci mog doba su svi oni koji su preživjeli gubitak i ostali pribrani, nastavili dalje. Junaci mog okruženja su svi oni koji se bore za ljubav i pravdu. Junaci moje knjige smo svi mi i naše isprepletane sudbine – kazala je, između ostalog, Andrea Raonić za „Dan”.
Dodaje da voli da čita i da kulturu čitanja gaji od malena.
Sa obzirom na to da sam kao mlađa bila oduševljena ljubavnim romanima, mogu reći da se vremenom moj ukus mijenjao. Nakon toga, pažnju mi je okupirala malo ozbiljnija literatura, kao i psihološki romani, kriminalističke priče i tome slično. Što se tiče autora, izdvojila bih Dostojevskog, Agatu Kristi, Koelja, Virdžiniju Vulf, Džejn Ostin, Noru Roberts, Haleda Hoseinija... Postoji mnogo ljudi sa bujnom maštom, koji mogu stvoriti fantastično djelo. Ali, nikada pjesma ili priča ne mogu imati takvu dozu emocije, ako se to nije dogodilo i proživjelo u stvarnosti. Možemo izmisliti, kreirati u svojoj mašti, napraviti čudo, ali samo onaj ko je prošao ono o čemu piše, može za sebe reći da je stvorio pravu stvar.
Svako svoje djelo nazivam svojim djetetom, jer to je ono što sam ja, ono što sam proživjela i ono čemu sam bila svjedok. Svaki red moje knjige jeste život, nečija suza ili radost, tuga ili sreća. Dobra djela nastaju iz sreće, a najbolja iz patnje – zaključuje Raonić.
A.Ć.

---

Novi roman vodi na daleka putovanja
Govoreći o svojim planovima ističe da čitaoci mogu sada očekivati nešto malo drugačije.
– Od mene možete očekivati formu romana, umjesto kratkih priča, kao i mnoge zanimljive teme koje se tiču natprirodnog. Takođe, roman će vas odvesti na neka daleka, nepoznata mjesta iz moje mašte, ali i ona dobro poznata u Crnoj Gori. Biće to zanimljiva kombinacija onog na šta su ljudi navikli i onog što ne mogu ni da zamisle. Ne volim sebi da dajem rokove, ali se nadam da je ovo moja godina – pojašnjava ona.