Nova pjesnička knjiga „Haritonova glava” Milice Kralj objavljena je nedavno u ediciji „Savremena poezija” u izdanju podgoričkog „Unireksa”.

Jednu od glavnih odlika ove neobične pjesničke knjige Milice Kralj čini suštinska metaforička povezanost sa pravoslavnim hrišćanskim motivom Obretenja glave čime se otvaraju duboki značenjski slojevi. Središnju tematsku osnovicu ove knjige čini stradanje monaha Haritona Lukića u Prizrenu koji je pred očima vojnika KFOR-a otet 15. juna 1999. godine, a kome su zločinci poslije zvjerskog mučenja odsjekli glavu i bacili je. Glava monaha Haritona do današnjeg dana nije pronađena.

Srpska pravoslavna crkva je 11. oktobar proglasila Spomenom Prepodobnog novomučenika Haritona i kao podsjetnik kada se proslavlja dan Prepodobnog Haritona Ispovjednika, svetitelja po kome je otac Hariton (svjetovno ime Radomir) dobio monaško ime.

Od naznačene realnosti kao predteksta, odnosno podsticaja, u nekoliko smjerova granaju se pjesme sažimanja trojstva obretenja: prvo Obretenje glave Jovana Krstitelja, drugo kneza Lazara i treće Haritonove glave kao bogovaskrsno čudesno preobražajno načelo pobjede dobra nad zlom u naizmjeničnom krugu života i smrti.

O nezamislivoj patnji monaha Haritona i svirepom mučenju, svjedoče pjesme: „Glavu sam na nebo naslonio”, „Haritonove oči”, „Haritonov jezik”, „Haritonove ruke”, „Haritonovo telo”, a zatim se motiv pojedinačnog tragizma rasprostire na tragizam cijelog kosovsko-metohijskog prostora.

Motiv nacionalnog stradanja pojedinca i kolektiva prisutan je u poeziji Milice Kralj u zbirkama „Ljudsko meso”, „Ikona Grdana” i „Momačka grana”. On se u „Haritonovoj glavi” intenzivira upotrebom zapostavljenih obrednih poetskih oblika: plač, tužica, krik, tužaljka, zapjevka, jauk, kaomaternja melodija specifične osjećajnosti u smrtnom ishodištu. Umetanje brižljivo odabranih stihova iz srpskog narodnog pjesništva, uslovno označava podjelu na cikluse, čime se uspostavlja relacija sa davninom i ukazuje na vremensko sjedinjenje i na esencijalnu moć riječi preobraženih u pjesmu sadejstva sa najznačajnijim lirskim smislovima.

S druge strane ovom knjigom se izriče upitanost o razornim moćima nekažnjivog zla, o

ugroženosti pojedinca na vjekovnom tlu i neizvjesnom položaju naroda kome pripada, ali i o moći tajnotvorne riječi i pjesme od nje sagrađene, kojom se čuva postojanje i trajanje.

U knjizi su i pjesme posvećene Darinki Jevrić, Milanu Rakiću i Nadeždi Petrović čija slika „Kosovski božuri” – Gračanica, nastala 1913. krasi naslovnicu knjige.

„Haritonova glava” pripada osobenoj vrsti lirskog treperenja nalik molitvenom oreolu koji svjetluca nad glavom izabrane žrtve i nad živom glavom cijelog jednog naroda.

A.ĆUKOVIĆ

---