Pjesnici i supružnici iz Bara, Milica M. Vukmanović i Miroslav Jovanović Timotijev, aktivni su na svim poljima kulture i umjetnosti, kako u gradu pod Rumijom, tako i u Crnoj Gori i regionu. Pandemija korona virusa uticala je na njihove planove, Timotijev je trebalo da u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” u Podgorici održi autorsko veče povodom najnovije knjige „Trosjenka vremena”, izbor poezije.

– Koliko sam se radovao novom susretu sa mojom publikom u Podgorici, sad mi je još draže što mirne duše mogu da spavam što je veče odloženo. I Milica je trebalo da ima svoje veče u Dvorcu kralja Nikole u Baru, u okviru „Zimske scene Barskog ljetopisa” kako bi predstavila svoje izabrane pjesme „Itija - rukopis iz sna”. Večeri su odložene za kasnije, uz našu nadu i molitve za čovječanstvo.

Na pitanje kako provode vrijeme u novonastaloj situaciji, Milica, koja je glavni organizator života u domu Timotijevih, kaže da, poput većine odgovornih ljudi, žive u skladu sa preporukama NKT-a.

– Provodimo vrijeme kod kuće, čitajući knjige, gledajući TV i slušajući Radio Bar. Aktivni smo i na društvenim mrežama, i čujemo se sa prijateljima iz inostranstva. Čitam roman „Ljubav traje tri godine” F. Begbedea. Pročitala sam roman „Tiranin” Branka Janjuševića, i uvjerila se u rafiniranost njegove psihološke proze koja je nagoviještena i njegovim prvim romanom „Ovako”, sa kojim je ušao u ediciju Crnogorskih romana XX vijeka. Pri ruci mi je i knjiga poezije „Med i mlijeko” kanadske pjesnikinje indijskog porijekla Rupi Kaur – kaže naša sagovornica.

Timotijev priča da je u njihovoj biblioteci, koja ima preko 2.000 knjiga, najčešće nailazio na knjigu „Nacija sa greškom - istorijski eseji” Živka Andrijaševića. Ovu knjigu je dobio od autora 2004, i ubrzo je pročitao.

– Šta sad hoće ova knjiga od mene? Najzad sam shvatio da me je sam naslov ove knjige opominjao da u ovom trenutku ne smijem biti čovjek sa greškom, i da naša Crna Gora ne bi bila država sa greškom o tome moramo brinuti i pojedinačno i kolektivno ˜– kaže Timotijev.

Dodaju da su i njih dvoje, kao svi umjetnici, tajnari i maštari i imaju bogat unutrašnji svijet koji se bogati i informacijama iz spoljašnjeg svijeta.

– Naš idol i ponos je teniser Novak Đoković. Navijam za Orlando zbog našeg Nikole Vučevića, a Timotijev za Denver zbog Nikole Jokića. Volimo naše rukometašice i vaterpoliste. Često živimo životima mnogo mlađih ljudi od nas i nije nam teško. Svake večeri u 20 časova, sa terase naše kuće upućujemo višeminutni aplauz „u četiri ruke” onima koji danonoćno brinu o našem zdravlju. Iako se sva kulturna i sportska događanja odlažu, traje „vječiti derbi ljubavi” - dodaje Timotijev, uz poruku „sada ostanimo doma, da bismo uskoro izašli u ljepšu i bolju budućnost”.

D.S.

---