Pisac Stefan Bošković i moderator Aleksandar Radunović Popaj, oba dramaturzi, priredili su u Atrijumu kotorskog Kulturnog centra, povodom predstavljanja romana „Ministar“, neobično književno veče ispunjeno spontanim, neformalnim prijateljskim razgovorom, kojim su uspostavili lijepu komunikaciju sa ljubiteljima britke riječi.
–Volim da dođem u Kotor, vezan sam za njega projektima u kojima sam sarađivao i na kojima sam radio i uvijek je to poseban ambijent koji me inspiriše, što je, čini mi se mogla i publika da zaključi, a i ja se osjećam drugačije nego na drugim književnim večerima. Znači mi da je roman došao do ovdašnje publike, da je probuđen impuls koji će ih nagnuti ka tome da pročitaju roman i da podijele neko iskustvo sa tim likom, a i sa mnom, kaže autor za „Dan“. Autor je čitao odlomak iz svog djela, kojim u devet poglavlja govori o devet dana života glavnog junaka Valentina Kovačevića, „proračunatog, tipičnog, malo ljigavog i šarmantnog lika“, koga Radunović vidi kao antiheroja savremene Crne Gore. Razgovarali su o strukturi romana, karakterima, o „sistematičnim, hrabrim ženskim likovima“, „milion duhovitih pasaža“, „bravuroznim scenama“, „raspadanju“, bestjelesnom iskustvu...Objašnjava da su ga inspirisali stvarne ličnosti iz javnog, kulturnog i političkog života Crne Gore, a jedan od njih je i Ratimir Martinović, direktor KotorArta, što je za kotorsku publiku posebno atraktivno.
–Inspirisan sam realnim likovima, uglavnom iz oblasti kulture, ali sam im davao neke druge karakteristike da bih, posebno kroz likove marginalizovanih pisaca (koji to zapravo nisu), dao sliku odnosa države prema kulturi i pokazao koliko je nekada teško kad ne izaberete stranu, kad ste iznad toga, što se od vas uvijek očekuje i koliko vas to smješta na marginu, kazao je pisac. Scenaristički format u kome je Bošković prepoznatljiv u svojim dramskim tekstovima, filmskim scenarijima, vidljiv je i u romanu, a za prozu se odlučio prije svega „iz potrebe“.
–Pošto ne trpim kompromise u umjetnosti, htio sam da raščistim neke stvari sam sa sobom i da stanem iza toga, te sam ušao u prozu. Tu postoje potpuno drugi mehanizmi, a pisanje proze u mom slučaju mi pomaže da artikulišem misli, da ono što zapažam, kad stavim na papir, dobija potpuno drugi oblik. To je dragocjeno, jedinstveno i duboko iskustvo koje pisanje donosi, ja stvarno živim taj život. Pisanje nije samo moj posao, nego nešto što dolazi duboko iz mene kao potreba...– kazao je Bošković odgovarajući na pitanje iz publike.
M.D.Popović

---

Svjedočanstvo vremena i promjena
Trenuto radi na „čišćenju“ lekture i stilskih zavrzlama” prvog romana „Šamaranje“, čije će treće izdanje uskoro biti objavljeno u izdanju „Nove knjige“, koji je nazvan „pornografskim”, iako, kaže, nije o tome, mada je pornografija, kao i politika u romanu „Ministar“, umetnuta u to djelo.
–Napisao sam taj roman prije šest godina i nikad ga ne bih napisao sad, u ovim godinama, ali bilo je potrebno da ga napišem tad. Postao sam u međuvremenu neko drugi, čak i ne mislim neke stvari koje sam napisao, ali to je neko svjedočanstvo ne samo o vremenu,nego i o vama kao autoru – što ste, koje ste promjene doživljavali. Promjena je jako bitna za čovjeka, bila na bolje ili gore, zavisi samo od nas. Dolazimo do toga truda i do te humanizacije, kao što bi rekli kritičari kad pišu o romanu „Ministar“ i o Valentinu Kovačeviću, poručio je Bošković.