-„Sukob čovjeka i istorije” je tema ovogodišnjeg „Grad teatra”, prema kojoj je urađena prvobitna selekcija programa od kojih je baš predstava „Upotreba čoveka”
Borisa Liješevića trebalo da otvori ovogodišnji festival. U momentu kada je tema definisana, niko nije mogao naslutiti šta će se desiti u ovoj kalendarskoj godini, a desilo se puno istorijskih okolnosti, a tema postaje svojevrsno proročanstvo.
Festival je uspio da se ostvari ove godine i da stigao do publike koja ga održava i bori se za njega, konstatovao je reditelj Liješević tokom ârazgovora na temu „Sukob istorije i čovjeka” na Trgu pjesnika, koji je moderirala
Milena Lubarda Marojević, direktorica JU „Grad teatar”, uz učešće publike, saopšteno je iz pres službe festivala.
– Već prve večeri, kako je predstava krenula, osjetio sam tišinu i pažnju, vidio sam kako priča
Aleksandra Tišme putuje među ljude i kako nije bitno koji je grad u pitanju, koje je godišnje doba, da li smo pored mora... prosto je to jedna dobra priča koju će dobra publika uvijek prepoznati – rekao je, između ostalog, reditelj.
U činjenici da je publika u Budvi, usred krize izazvane epidemijom, poslije cijelog ljeta bez teatra, pohrlila da gleda predstavu rađenu po romanu nepopravljivog pisca pesimizma, on vidi veliki optimizam.
Govoreći o samoj temi – o sukobu čovjeka i istorije, Liješević je naveo da je to zaista nešto što ga jako zanima, ona je prisutna u velikom broju predstava koje je režirao. Već u samoj formulaciji teme jasno je ko je tu pobjednik, a ko gubitnik.
– Sam taj sukob je obrazac tragedije. Sukob čovjeka i istorije je ustvari paradigma na kojoj se odvijaju mnogi dramski komadi. To nije tema samo nekih, nego je tema svih bazičnih komada – naglašava Liješević.
Od svojih predstava koje su dobar primjer ovakvog obrasca ističe „Čitača”, po motivima romana
Bernarda Šlinka, koja je nedavno imao premijeru i „Elijahovu stolicu” po romanu
Igora Štiksa.
Na konstataciju Marojević, da je on uticao na veliki broj mladih da zavole pozorište, baš kroz rad na dokumentarnom pozorištu koje nastaje kroz proces i rad, Liješević je rekao da njemu i jeste najuzbudljiviji taj proces koji kreće od bijelog lista papira i da smatra da pozorište mora da se odvoji od književnosti. Naveo je riječi Antonena Artoa koji tvrdi da pozorište nije grana književnosti i da mora da nađe svoj autonoman izraz.
Na pitanje kada će ponovo raditi tako nešto, odgovorio je da ne zna i da čeka da mu „klikne”.
U toku večeri Liješević je takođe izrazio želju da razgovara sa publikom, o predstavi i o samoj temi večeri, dodavši da ima ideju da i u narednim godinama vodi razgovore sa publikom jer je osjetio da to svima nedostaje.
On je zahvalio na prijemu, njega kao reditelja, predstave i ekipe sa kojom je došao i podršci koju je osjetio, dodavši da mu je drago što se pokazalo koliko je važno pozorište u Budvi, sopštili su iz pres službe Grad teatra.
R.K.
Glumci bez maski, a gledaoci sa maskamaKroz razgovor sa publikom, pružio je detaljniji uvid u predstavu, kao i u Tišmin roman, istakavši da je bogata lektira tokom srednje škole bitna da se formira dobar ukus i estetska kultura, što je jako bitno u svijetu pozorišta.
Što se tiče budućih planova, Liješević je citirao englesku poslovicu: „Kako da nasmiješ boga? Samo pravi planove”. On je istakao da nam je ova godina pokazala kako svi planovi mogu da padnu u vodu i kako je pozorišna profesija potpuno zamrla u cijelome svijetu.
– Niko nije mogao da sanja da će se dogoditi ovakav preokret, da će glumci biti bez maski, a gledaoci sa maskama – rekao je Liješević.
)){kind=small}
